"Treba im za NE DAJ BOŽE": Navike penzionera u Srbiji i stvari koje rade, ostavile ljude u šoku

Jedan korisnik "Redita" nedavno je sa ostalima podelio zapažanje koje se tiče navike njegovih starijih sugrađana, za koju nije siguran da li potiče od finansijskih problema ili se radi o, kako ga je nazvao, "psihološkom deformitetu".

"Treba im za NE DAJ BOŽE": Navike penzionera u Srbiji i stvari koje rade, ostavile ljude u šoku
Shutterstock

"Ne znam koliko ste primetili, ali penzioneri su kod nas opsednuti kesama. Ja ne znam da li im tih 3-5 dinara toliko znači (a verujem da jedna kesa može da se koristi minimum 5-10 puta) da su toliko bez blama", započeo je on.

U nastavku piše kako je prisustvovao raspravi starije sugrađanke i kasirke u marketu, kada je "mučena žena pokušavala 5 minuta da objasni babi da ne može da uzme ceo svežanj kesa koji stoji pored voća iako su besplatne".

"Babin argument je da su kese besplatne i da joj trebaju i nije htela da popusti dok nije došao dečko iz obezbeđenja. Video sam lično više puta da uzimaju te (besplatne) kese i da pakuju sve u njih i totalno ne j*** sistem... Isto tako sam iks puta čuo da peru kese, video slike kako ih kače na žicu pored veša itd. Od jutros se pitam da li je stvar u tome da su dovedeni do tolike bede da im bukvalno 40-50 dinara mesečno na kese (ukoliko ih koriste više puta) predstavlja veliki trošak ili je ovo neki psihološki deformitet urođen u najstarijih nam sugrađana", piše u postu.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

"Mi njih ne razumemo"

Ostali korisnici su se brzo nadovezali na diskusiju i pokušavali da odgonetnu odakle potiču slične navike naših najstarijih sugrađana.

"Šalu na stranu, razlog je psihološke prirode. Ne pokušavaju da j*** sistem, samo što mi mlađi nismo svesni svih kriza kroz koje su ovi ljudi prošli i posledica koje su one ostavile na način razmisljanja ovih ljudi. Oni podsvesno moraju da skupe što više zaliha za ne daj bože. Uvek je ne daj bože. Kese su univerzalne. Mogu da se koriste za svašta. Uvek treba kesa. Pogotovo sad kad više nisu besplatne, sad nam još više trebaju kese, biće nestašica kesa. Kao što je baba rekla, NJOJ KESE TREBAJU", "Ista priča je bila kad su na stanicama GSP stajale besplatne novine "24 sata". Penzioneri u pola 7 ujutru ustaju da grabe po 20-30 primeraka novina, boga pitaj šta će im, pritom po blokovima gde žive u stanovima s centralnim grejanjem. To je neki generacijski bag koji su valjda skupljali decenijama prolazeći kroz krize i stres", "Deformitet je jer koliko se sećam to su radili i pre nego što su kese počele da se naplaćuju pre koju godinu", smatraju jedni.

Ovaj "fenomen" i drugi priznaju da su primetili, ali smatraju da su uzroci različiti, od nemaštine, preko osobina koje se dobijaju sa godinama do bolesti.

"Decenijama u ovoj državi je ubijano svako preduzetništvo prvo komunizmom posle kriminalom. Stariji ljudi (i oni što su ceo život na budžetu) zato ne razmišljaju da li mogu nešto da rade i zarade već samo kako da ostvare nešto što smatraju da im "sleduje". Tako dobiješ ovakva ponašanja, samo da je džabe, nije bitno da li im stvarno treba", "Verovatno ih godine udaraju, stari ljudi često postanu ono što Englezi zovu horder, tj imaju potrebu da sve živo skupljaju k'o hrčci. Kese, đubre, igračke, časopise, sve čuvaju, ne dao bog da se nešto baci, ako ima i štogod besplatno to dobija krucijalnu važnost. Možda je povezano s demencijom", "I ja sam primetio nekakvu opsednutost kesama. Ima osim kesa još toga. Razmišljao sam na tu temu. Ljudi u poznim godinama postaju škrti i ružno je reći sebični. Nije isključivo u pitanju siromaštvo mada igra značajnu ulogu. Mislim da se može dovesti u vezu sve bliže neminovnosti", smatra druga grupa.

"Moja baba pere plastične čačkalice"

Nekolicina korisnika je sa ostalima podelila slične stvari koje rade njihovi stari.

"Moja baba, neka je živa i zdrava, koristi one kese od rezanog hleba za štošta!! A ja budala odem do druge babe posle nekog vremena i kažem joj za ovu prvu babu šta radi i onako iskritikujem to, kad ova druga "e, vidiš dobra ideja, kako se samo setila i ja ću"!!! Tako da...", "Moja baba pere plastične čačkalice...", "Moj otac, 70 godina, pored ostalih, čuva papirne kese od šećera, brašna i kad ga pitam šta će mu, nema odgovor. Valjda je to jače od njega.... Ja svako malo, kad on ne vidi, pobacam gomilu toga u đubre", pišu korisnici.

"Nisi Srbin ako nemaš kesu sa kesama"

Posmatrajući u kom pravcu ide diskusija, jednog od korisnika je interesovalo šta sunarodnici bliži njemu po godinama, rade sa plastičnim kesama i najčešći odgovori su bili da ih čuvaju za ponovnu upotrebu ili koriste da pokupe otpad iza svojih ljubimaca na ulici.

"Mene zanima šta vi radite sa kesama, ja ih ostavim kući, ok, koristim ih za đubre jel, ali mi se toliko nakupi, jer ono ostavim kesu i zaboravim na nju da na kraju imam za izvoz, hmm mogao bih da ih prodajem penzosima po dva dinara", "Ja idem tipa jednom nedeljno u nabavku i imam 2,3 torbe u gepeku. A i kad uzmem kesu uglavnom je bacim ili gurnem u fioku, "Guram sav višak u jednu kesu, ako su čiste, pa onda kad se skupi ubacim u onaj odeljak za reciklažu plastike", "Ja ih pomno sakupljam u kesi za kese, tu stoje duže vreme pa ih onda bacim da napravim prostor za nove. U praksi retko iskoristim kesu više od jednom. Znam valjalo bi, ali dok se setim već sam izašao iz zgrade, smor da se vraćam zbog 5 dinara", "Nemaština užasno utiče na ljudsku psihu, pogotovo u detinjstvu, ja sam recimo svestan da je na mene uticala inflacija, period od moje 6. do 8. godine. Ne perem naravno kese jer sam racionalno ljudsko biće, ali sam definitivno oprezniji s novcem nego što bi trebao da budem", glasili su neki od komentara.

Neki su primetili da većina srpskog stanovništva zapravo ima jednu te istu naviku.

"Da li je stvarno srpsko domaćinstvo ako nema makar jednu kesu sa kesama u njoj?", "Nisi Srbin i srpskoga roda ako kod kuće nemaš kesu punu kesa", zaključuju.

Komentari(0)

Loading