Kako funkcioniše mlin na konje
Za razliku od vodenica i električnih mlinova, ovde se sve pokreće životinjskom snagom. Konj hoda ukrug, vezan za veliku horizontalnu osovinu koja se preko drvenih zupčanika prenosi na kameno kolo. To kolo melje žito u brašno, uz karakteristično krckanje drveta, škripu užadi i ritam koraka. Sve bez ijednog električnog kabla.

Mlin kao deo porodične tradicije
Mlin su izgradili pradede današnjeg vlasnika krajem 19. veka. Korišćen je u celom Jablaničkom okrugu, naročito kada bi reke presušile i vodenice stale. Danas se koristi povremeno — najviše kada domaćini žele da pokažu mlađima kako su naši preci pravili hleb bez struje, traktora i industrije.

Poseban kvalitet brašna
Brašno iz ovog mlina je specifično — nije fino i belo kao ono iz supermarketa, već mirisno, žućkasto i sačuva sve delove zrna. Ljudi koji ga probaju kažu da hleb od njega ima ukus detinjstva, da se ne mrvi i da duže ostaje svež. Naročito je cenjen kukuruzni brašnjak za proju i kačamak.

Otvoren za znatiželjnike i đake
Porodica Veličković rado otvara vrata mlina posetiocima. Održavaju radionice za decu iz okolnih škola, organizuju prikaze starih zanata i običaja, a tokom letnjih meseci posetioci mogu videti kako konj polako kreće, točak počinje da se okreće, a brašno sipi iz drvene kutije. Jednostavno i očaravajuće.

Zašto ovaj mlin još opstaje
Ono što je svuda nestalo, ovde je sačuvano zahvaljujući ljubavi prema precima i odlučnosti da se znanje ne zaboravi. Mlin u Velikoj Grabovnici nije muzej, nije atrakcija za slikanje. On je živa veza sa vremenom kada se sve radilo rukama, srcem i u ritmu prirode.