PODIZAO MANASTIRE, POMAGAO BOLESNIMA I SIROMAŠNIMA:Sve što je imao dao je Srbiji,a njegovog imena se danas malo ko seća!
Sima Igumanov zapamćen je kao veliki srpski dobrotvor...

Sima Andrejević Igumanov rođen je u Prizrenu, burne ustaničke 1804. godine u porodici poznatog trgovca Andreje Đorđevića. Zbog pomoći ustanicima, pre svega kroz kupovinu oružja i naoružavanje, Adreja, koji je važio za velikog rodoljuba, zapao je u materijalne probleme i ostavio potomstvo u dugovima.
Najmlađi od četvorice sinova, Sima, zbog toga je odrastao u manastiru Sveti Marko kod Prizrena, gde je njegov najstariji brat Aksentije bio iguman. Pod budnim okom bratstva manastira, Sima je naučio da čita i piše, a pošto su ga po bratu već zvali "Sima igumanov", zvanično je uzeo to prezime 1856. godine, pridodavši ga prezimenu koje je već nosio po ocu - Andrejević.
U Prizrenu je, kao mlad radio u fabrici burmuta, gde je dobro izučio zanat i stekao nešto novca, koji je kasnije uložio u samostalnu manufakturu.
1833. godine se oženio Sultanom Drvadarević. Dobili su dvoje dece, sina Manojla i ćerku Magu. Četiri godine od venčanja, nažalost njegova žena i ćerka umiru, a on odlučuje da se posveti odgajanju sina.
Nažalost, i Manojlo umire 1865. godine, a Sima, skrhan bolom i tugom za sinom, odlučuje da usvoji svu omladinu svog kraja. Osniva zadužbinu kojoj je zaveštao sva dobra koja je dugodišnjim radom i štednjom stvorio.
Sima Igumanov zapamćen je kao veliki srpski dobrotvor – ostavio je Srbima veliki broj crkava, škola, sirotišta, pevačkih društava, ali je pomagao i bolesne, nemoćne i siromašne, a mnogi danas ne znaju za njega. Na Terazijama nalazi se i velika zgrada njegove zadužbine - Igumanova palata, na kojoj je postavljena i skulptura “Sima Igumanov sa siročićima”.
Skulptura za istoriju i sećanje
Rad vajara Lojze Dolinara posavljen je krajem januara 1939. na sam vrh zdanja. U tom trenutku bronzana skulptura visoka 3,7 metara predstavljala je “prvi grupni vajarski rad u našoj zemlji”.
Prikazivala je zadužbinara Simu Andrejevića okruženog decom čiji je veliki dobrotvor bio. Osim njih, na skulpturu je bio prikazan i Simin prerano umrli sin Manojlo nakon čije smrti je Andrejević simbolično usvojio svu “južnosrbijansku omladinu” i brinuo o njenom obrazovanju i dobrobiti.
I tako je Sima Andrejević-Igumanov bdio nad svom srpskom decom decenijama… Sve do 50-ih godina prošlog veka.
Dug put kući
Nakon Drugog svetskog rata Zadužbina je prestala sa radom, a zgrada je nacionalizoana. Skulptura je iz nepoznatih, ali najverovatnije ideoloških razloga 1950. godine uklonjena. Prilikom njenog skidanja nije se mnogo vodilo računa o zaštiti, pričalo se da je “radio i čekić”, pa su mnogi delovi oštećeni, a neki su i zauvek uništeni. Spasene delove neko se sklonio u zgradu Patrijršije i tamo su decenijama ostali zaboravljeni.
Nakon što su se strasti malo smirile, a struka progovorila, lepota i vrednost Igumanove palate je i javno priznata. Zdanje uživa status kulturnog dobra od 1977. godine.
Decenijama nakon, 1991. Igumanova palata je vraćena Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a Zadužbina je obnovljena i i danas aktivno radi onako kako je zamislio njen osnivač - novcem od izdavanja održava se Prizrenska bogoslovija i stipendiraju đaci i studenati poreklom sa Kosova i Metohije.
Negde u to vreme otkriveno je i da se kalupi u gipsu na osnovu kojih je izrađena skulptura na vrhu palate od početka čuvaju u zgradi Bogoslovije u Prizrenu i rodila se ideja o obnovi kompozicije.
Za kraj ove priče bilo je potrebno još samo da se i skulptura vrati na mesto koje joj pripada. I - to se i dogodilo 22. aprila 2021. godine. Na 30. godišnjicu od pokretanja inicijative za vraćanje Sima Andrejević-Igumanov ponovo se našao na “krovu Terazija”.
(Istorijski zabavnik)

DA LI SE PRAVILNO KRSTITE PRED IKONOM U CRKVI: Veroučiteljica pokazala kako pravoslavci trebaju da to čine I OTKLONILA NEDOUMICE!
Ne idemo svi u crkvu redovno, to je tačno. Neko nikada iako se izjašnjava kao pravoslavac, neko tek ponekad svrati, neko je tamo o svakom većem prazniku, neko i češće mnogo...

Rahela Ferari – glumica koja je bežala od Gestapoa i preko noći osedela
Kada se spomene ime Rahele Ferari, pred očima oživljavaju likovi baka, majki, komšinica, ali i ozbiljnih žena koje su obeležile pozorište i film. Njena karijera trajala je više od pola veka, a iza sebe je ostavila trag u preko 90 filmskih i televizijskih ostvarenja. Ali, njen život bio je mnogo dramatičniji od uloga koje je igrala.

Šta su zavetine, i kako se razlikuju od krsne slave, i zašto se ovaj običaj čuva u Srbiji
Pored krsne slave, koja je zaštitni znak srpskog naroda, postoji još jedan manje poznat, ali jednako važan običaj – zavetina. To je praznik koji ne slavi pojedinačna porodica, već celo selo ili mahala, u znak zajedničkog zaveta svecu zaštitniku.

Kako je Hajduk Veljko branio Negotin sa „Praskalicom“
Hajduk Veljko Petrović (1780–1813) upamćen je kao neustrašivi vojvoda Prvog srpskog ustanka. Njegova borba za slobodu bila je oličena u topu nadimka „Praskalica“, koji je branio Negotin i krajinu. Ime ovog junaka ostalo je u narodnim pesmama, a njegova junačka smrt postala je simbol nepokolebljive odbrane otadžbine.

MILUNKA SAVIĆ JE BILA BABA OVOM SRPSKOM GLUMCU! Njenog UNUKA je zadesila STRAŠNA bolest o kojoj BRUJALA SRBIJA
Glumac s ponosom ističe da je potomak heroine Prvog svetskog rata Milunke Savić
Komentari(0)