Ulazak u hram treba biti tih, lagan i sa dubokim strahopoštovanjem
Ponašanje u crkvi treba da izgleda ovako:
Ulazak u hram treba biti tih, lagan i sa dubokim strahopoštovanjem. Kada se dođe na crkvena vrata, malo se zastane, prekrsti se i lagano pokloni prema hramu. Zatim se kupi sveća, odlazi se do mesta gde se pale sveće. Sveća se celiva i nameni se zašto se pali. Sveće za zdravlje pale se u gornjem delu svećnjaka ili palionice, a za pokoj duša u donjem delu. Kada se sveće zapale, tiho se odlazi i celiva ikona koja je u centralnom delu hrama. Stane se pred ikonu, dva puta se prekrsti, pokloni, zatim celiva ikona i još jednom se prekrsti i pokloni. Zatim se odlazi na neko slobodno mesto u hramu.
Na bogosluženju, muškarci obično stoje na desnoj, a žene na levoj strani lađe hrama. Na tom mestu se stoji mirno, bez okretanja, šetanja ili razgovora sa nekim ko stoji u blizini. Ako se oseti umor prilikom bogosluženja, najbolje je ili izaći iz hrama ili pojačati molitvu da se zamor savlada. Ruke stoje prekrštene na grudima ili spuštene niz telo. Takođe, pazi se na sveštenikove radnje, pa se treba prekrstiti svaki put kada se sveštenik prekrsti ili kada se u molitvi spomene ime Oca, Sina i Svetoga Duha. Krsti se, uz blag naklon i kada sveštenik kadi.
Možda vas zanima:
Ovo je kameni beleg donet sa Kajmakčalana na Suvobor: Mala crkva velikog imena čuva srpsku istoriju i sećanje na velike junake (FOTO)
Na obroncima Suvobora, podno Krševite glavice, svečano je osveštan kameni beleg donet sa Kajmakčalana – simbola herojske borbe srpskog naroda u Prvom svetskom ratu. Znak je podignut kod Hrama Hristovog Vaskrsenja u slavu i čast predaka koji su položili živote na Solunskom frontu.
DA LI SE PRAVILNO KRSTITE PRED IKONOM U CRKVI: Veroučiteljica pokazala kako pravoslavci trebaju da to čine I OTKLONILA NEDOUMICE!
Ne idemo svi u crkvu redovno, to je tačno. Neko nikada iako se izjašnjava kao pravoslavac, neko tek ponekad svrati, neko je tamo o svakom većem prazniku, neko i češće mnogo...
Možda vas zanima:
Ovo je kameni beleg donet sa Kajmakčalana na Suvobor: Mala crkva velikog imena čuva srpsku istoriju i sećanje na velike junake (FOTO)
Na obroncima Suvobora, podno Krševite glavice, svečano je osveštan kameni beleg donet sa Kajmakčalana – simbola herojske borbe srpskog naroda u Prvom svetskom ratu. Znak je podignut kod Hrama Hristovog Vaskrsenja u slavu i čast predaka koji su položili živote na Solunskom frontu.
DA LI SE PRAVILNO KRSTITE PRED IKONOM U CRKVI: Veroučiteljica pokazala kako pravoslavci trebaju da to čine I OTKLONILA NEDOUMICE!
Ne idemo svi u crkvu redovno, to je tačno. Neko nikada iako se izjašnjava kao pravoslavac, neko tek ponekad svrati, neko je tamo o svakom većem prazniku, neko i češće mnogo...
Možda vas zanima:
Ovo je kameni beleg donet sa Kajmakčalana na Suvobor: Mala crkva velikog imena čuva srpsku istoriju i sećanje na velike junake (FOTO)
Na obroncima Suvobora, podno Krševite glavice, svečano je osveštan kameni beleg donet sa Kajmakčalana – simbola herojske borbe srpskog naroda u Prvom svetskom ratu. Znak je podignut kod Hrama Hristovog Vaskrsenja u slavu i čast predaka koji su položili živote na Solunskom frontu.
DA LI SE PRAVILNO KRSTITE PRED IKONOM U CRKVI: Veroučiteljica pokazala kako pravoslavci trebaju da to čine I OTKLONILA NEDOUMICE!
Ne idemo svi u crkvu redovno, to je tačno. Neko nikada iako se izjašnjava kao pravoslavac, neko tek ponekad svrati, neko je tamo o svakom većem prazniku, neko i češće mnogo...
Za vreme čitanja Jevanđelja, Vhoda i propovedi, gde se ko zatekao tu stoji dok se ta radnja ne završi.
Prilikom izlaska iz hrama, opet se celiva ikona, izađe se na vrata hrama, tiho i nečujno, ponovo se okrene prema unutrašnjosti hrama i smerno se prekrsti i pokloni.
Odevanje
Muškarci u hram ulaze gologlavi, a žene glave pokrivene pokrivene maramom. Neprikladno je u hram dolaziti u farmerkama, papučama, majicama, šortcevima, kratkim suknjama, golih ruku i slično.
Nafora
Nafora je hleb koje se vernicima deli na kraju svete liturgije. Nafora se uzima na sledeći način: polako u redu, prilazi se svešteniku koji deli naforu. Kada se dođe na red, prvo se prekrsti, a zatim na dlan leve ruke prekrsti se desni dlan i priđe se svešteniku, koji stavlja kockicu nafore. Onda se svešteniku celiva ruka, nafora se uzima u usta i pojede, nakon čega se izlazi iz crkve.
Sveštena lica
Sveštenik se pozdravlja pri susretu: “Pomozi Bog oče, blagoslovite!” Svešteniku se celiva ruka bez obzira na godine sveštenika i onoga koji celiva. Sveštenik se u razgovoru oslovljava sa “oče”, recimo “oče Marko”, ili ako je prota, može “oče proto”.
Vladika se oslovljava rečima: “Vaše Preosveštenstvo”, ili “Preosvećeni Vladiko”, ili ako je neformalni razgovor samo “Preosvećeni”. Patrijarh se oslovljava sa: “Vaša Svetosti”, ili “Svjatjejši Vladiko” ili samo: “Svjatjejši”.
Monahinje se oslovljavaju sa “sestro”, a igumanija sa “mati”. Od ženskog monaštva se ne traži blagoslov i ne ljubi se ruka. Monaška lica se takođe oslovljavaju sa “oče”. Mlađima se kaže “oče” i njegovo ime, a starešini manastira se može reći “oče igumane” ili “oče arhimandrite”. Iskušenici se oslovljavaju sa “brate”.
(Svetosavlje)
Bratimljenje pod jabukom: Kako su Srbi postajali braća bez krvi
Nekada se nisu svi problemi rešavali zakonom, niti su sve veze rađane krvlju – srpski običaj bratimljenja bio je svetinja jača od svakog potpisa
Zašto se u nekim selima zemlja nosila sa groblja: Tajna narodnog „protivuroka“ koja se prenosila šapatom
U staroj srpskoj tradiciji, zemlja nije bila samo tlo – bila je sredstvo zaštite, osvete i prenosa energije, a grobljanska zemlja imala je posebnu moć
Zakucani ekseri u gredi: Zaboravljen običaj za zaštitu kuće od zla
Na prvi pogled – samo ekseri u drvetu, a zapravo – moćna zaštita doma od uroka, bolesti i smrti, po verovanju srpskih predaka
I DANAS JE SLIČNO: Našoj prvoj predstavnici na Evroviziji pesmu je pisao Mika Antić, čim je stigla krenule su prozivke!
Devojka iz skromne socijalističke zemlje nije dočekana baš blagonaklono u svetu glamura...
Komentari(0)