6 stvari koje svaka pravoslavna kuća treba da ima: Jedna biljka uvek treba da vam je pri ruci
Saznajte kojih 6 stvari svaka pravoslavna kuća treba da ima.

Najbitnije obeležje jednog hrišćanskog i pravoslavnog doma, pre svega, jeste da je dom osvećen. Pored toga, hrišćanski dom treba da ima: ikonu, kandilo, čirak i sveću, slovo, kadionicu, bosiljak i tamjan, Sveto pismo i Molitvenik.
Osvećenje doma
Kada se jedna kuća ili stan sagradi, okreči, ulepša, i kada se nameste stvari, i kada u njemu porodica započne život, potrebno je izvršiti osvećenje doma.To osvećenje vrši nadležni sveštenik.
Osvećenje se vrši u svako doba dana. U molitvama na osvećenju, sveštenik se moli za napredak doma, za zdravlje i sreću ukućana, naročito dece, za slogu, za ljubav, razumevanje među ukućanima i za svako dobro koje hrišćani mole od Boga.
Možda vas zanima:

Velika subota bez reči: Običaj “čuvanja tišine” u selima pod Rudnikom koji se danas retko poštuje
U selima zapadne i centralne Srbije, deca su nekada učena da na Veliku subotu ne prave buku, ne pevaju i ne viču – da bi poštovala Hristov mir u grobu.

Danas slavimo sveca koji je isceljivao bolesne i progonio duhove: Veruje se da će VAM POMOĆI samo AKO...
Božestven učitelj, neoslabni podvižnik, divan čudotvorac, Ilarion je bio uvažavan ne samo od hrišćana nego i od neznabožaca
Možda vas zanima:

Velika subota bez reči: Običaj “čuvanja tišine” u selima pod Rudnikom koji se danas retko poštuje
U selima zapadne i centralne Srbije, deca su nekada učena da na Veliku subotu ne prave buku, ne pevaju i ne viču – da bi poštovala Hristov mir u grobu.

Danas slavimo sveca koji je isceljivao bolesne i progonio duhove: Veruje se da će VAM POMOĆI samo AKO...
Božestven učitelj, neoslabni podvižnik, divan čudotvorac, Ilarion je bio uvažavan ne samo od hrišćana nego i od neznabožaca
Možda vas zanima:

Velika subota bez reči: Običaj “čuvanja tišine” u selima pod Rudnikom koji se danas retko poštuje
U selima zapadne i centralne Srbije, deca su nekada učena da na Veliku subotu ne prave buku, ne pevaju i ne viču – da bi poštovala Hristov mir u grobu.

Danas slavimo sveca koji je isceljivao bolesne i progonio duhove: Veruje se da će VAM POMOĆI samo AKO...
Božestven učitelj, neoslabni podvižnik, divan čudotvorac, Ilarion je bio uvažavan ne samo od hrišćana nego i od neznabožaca
Ikona
Svaki hrišćanski dom treba da ima ikonu svoje krsne slave. Ikona se postavlja u najsvečanijoj prostoriji, trpezariji ili dnevnoj sobi i to uvek na istočnom zidu, a više o tome u odvojenom tekstu.
Kandilo
Kandilo se postaalja ispred ikone. Pali se uoči i na dan svakoga praznika i svake nedelje, a može goreti neprestano. Kandilo obično pali i održava domaćica. Kandilo i plamen na njemu simbolizuju svetlost nauke Hristove i svetlost života svetitelja pred kojim se kandilo pali. Istovremeno podseća, sve u kući da i oni treba da žive svetlim i čistim životom. Oni koji imaju u kući kandilo znaju kakvu neponovljivu duhovnu atmosferu uoči praznika i nedelje stvara drhtavi plamičak kandila. Naročito se to urezuje u detinju dušu, i ostaje kao najdraža uspomena iz detinjstva do kraja života. Ta atmosfera je nepresušna inspiracija svim umetničkim i pesničkim dušama i mnoga velika dela su stvorena inspirisana tom drhtavom i nezaboravnom svetlošću i igrom senki domaćeg kandila.
Čirak i sveća
Bez sveće se ne može izvršiti nijedan obred, ni molitva u kući. Čirak i sveća stoje na počasnom mestu u kući i pale se uvek pred molitvu. Plamen sveće ima istu simvoliku kao i kandilo.
Slovo, anafornik, prosfornik
Slovo je drveni pečat koji se utiskuje u slavski kolač. Slovo se, isto kao ikona, nosi u crkvu na osvećenje. Na pečatu su urezana slova: IS HS NI KA što znači Isus Hristos pobeđuje.
Bosiljak
Bosiljak je aromatična biljka, prijatnog mirisa, koja se gaji u baštama i cvećnjacima. Bosiljak se nabere složi u buket uveže se u struku i osuši. Takav se čuva preko cele godine i iznosi se kada sveštenik sveti vodicu da njime kropi ukućane.
Bosiljak i njegov prijatni miris simbolizuju blagodat Duha Svetoga.
Kadionica, žar i tamjan
Kadionica u domu je obično ručna, napravljena od zemlje ili metala, i ima raznih oblika koji su u skladu sa hrišćanskim duhom.
Pošto u gradovima često nema žara, potrebno je nabaviti specijalni briket u kolutićima koji zamenjuje žar i vrlo je praktičan. Kadionica i žar u njoj, simbolizuju našu žarku ljubav prema veri i toplotu naše hrišćanske duše. Miris tamjana simbolizuje blagodat Svetoga Duha. Kadionica se upotrebljava prilikom svake molitve. Domaćin kadi, držeći u desnoj ruci kadionicu i njome čini znak krsta.
Kadi se prvo stariji pa mlađi. Kadionica se takođe drži na svečanom mestu u kući.
Sveto pismo – Biblija
Ne može se u hrišćanskom svetu zamisliti dom bez Svetog pisma. Na hrišćanskom Zapadu u svakoj hotelskoj sobi, kraj uzglavlja, ima Sveto pismo, koje stoji gostu na raspolaganju da može da, pročita jedan odeljak iz ove svete knjige i da se tako duhovno okrepi. Nažalost, kod nas Sveto pismo, nije baš česta knjiga u domovima. Naročito zbog naše dece, omladine i budućnosti ovog naroda. Ne može se razumeti istorija, filozofija, umetnost, književnost, muzika, jednom rečju sveukupna civilizacija, bez Biblije. Biblija ili Sveto pismo (to su nazivi za istu knjigu), ima ne samo kulturni, već, pre svega, duhovni, molitveni, religiozni i vaspitni karakter.
(Religija.rs)

Zašto se u nekim selima i danas ne zviždi napolju posle mraka: Verovanje da se tako „dozivaju vetreni ljudi“
U Šumadiji, Pomoravlju i Timočkoj krajini, stariji i danas upozoravaju: „Ne zviždi noću, dozvaćeš vetrene ljude.“ Ova neobična zabrana potiče iz verovanja da zviždanje otvara put bićima koja hodaju vetrom i pamte ime onoga ko ih pozove.

Ko su „nagaznici“ iz narodnog predanja: Bića koja ostaju na mestima tuge i pomerenih grobova
U zaboravljenim slojevima srpskog narodnog verovanja kriju se bića koja nisu ni duše ni demoni – već tragovi nesahranjenog bola. Nagaznici nastaju tamo gde je smrt ostala bez oproštaja.

Zašto se verovalo da noć između utorka i srede „nosi san bez povratka“: Zabranjeni dani u snovima
U nekim delovima Srbije, posebno u planinskim krajevima, postojalo je verovanje da su određene noći opasne za san. Najviše se izbegavala noć između utorka i srede, jer se verovalo da ono što se tada sanja – ne donosi poruku, već teret.

Zašto se nož zakopavao ispod kolevke u Homolju: Običaj da se preseče „nevidljiva senka“ koja prati bebu
U homoljskim selima, kada bi dete plakalo bez prestanka, a lek ni molitva nisu pomagali, starije žene bi tiho zakopavale nož ispod kolevke – verujući da će preseći senku koja je ušla s porođajem ili iz sna.

Čaj koji se ne pije: Zašto su žene u Negotinu kuvale „čaj za kuću“ i polivale ga po pragovima
U selima istočne Srbije, žene su jednom nedeljno kuvale čaj od bosiljka, nane i koprive – ne za piće, već za kuću. Tim čajem su prskale ćoškove i pragove, verujući da tako čiste dom od uroka, bolesti i teških reči.
Komentari(0)