Život između zore i štale: Kako izgleda dan jednog stočara u Srbiji

Kiza R

13:00

Aktuelno 0

Dok većina još spava, on već nosi kantu mleka – priča o ljudima koji ne znaju za vikend

krava
Shutterstock

U Srbiji još uvek postoje ljudi čiji se dan ne meri satima, već mužom, ispašom i vetrom koji donosi kišu. To su stočari, tihi heroji sela, koji od krava ne dobijaju samo mleko, već i smisao, ritam i život.

Dok grad tek otvara oči uz prvu kafu, stočari već završavaju pola dana. U nastavku vam donosimo kako zaista izgleda jedan dan čoveka koji gaji krave, i šta sve stoji iza te jedne, često potcenjene – kante mleka.

Buđenje pre sunca

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Za stočara, dan počinje u pet ujutru, ponekad i ranije. Nema alarma – telo se samo navikne. Prvo se ide u štalu. Krave, bez obzira na dan u kalendaru, očekuju isto: mleko se mora pomuzti, štala očistiti, voda doneti.

Muža traje od 30 minuta do sat vremena, u zavisnosti od broja krava. Neki i dalje muzu ručnim putem, dok drugi koriste mlekovode i automatske sisteme, ako su u mogućnosti. Mleko se nosi do mlekare, često peške ili traktorom.

Doručak? Možda oko 9.

Tek kad se sve završi, stočar stiže do kuhinje. Tu nema biranja – jede se ono što ima: sir, kajmak, jaja, komad hleba. Hrana nije samo gorivo – to je trenutak predaha pre nego što počne drugi krug obaveza.

Ispuštanje stoke i rad na imanju

Oko 10 sati, krave se vode na ispašu, ili se hrane u oboru ako je loše vreme. U međuvremenu se radi sve ostalo: priprema sena, popravka ograda, rad u bašti, papirologija za subvencije, briga o teladima.

Kod većine stočara, ovo nije jedina obaveza. Mnogi obrađuju zemlju, sade kukuruz i detelinu za zimsku ishranu stoke. Sve je povezano – ako nema hrane, nema ni mleka.

Popodne: sve ispočetka

U popodnevnim satima, obično oko 17h, sledi druga muža. Sve se ponavlja: pomuži, očisti, nahrani. Tek nakon toga stiže vreme za večeru, kratki razgovor sa porodicom i – spavanje.

Nema večernjih izlazaka, serija, ni društvenih mreža. Umor je jedino što stočar nosi u krevet.

Rad bez prestanka, ali sa smislom

Stočarstvo nije posao – to je stil života. Vikendi ne postoje, praznici su isti kao i svaki dan. Zimi je teže, jer se krave ne mogu izvesti napolje, a mraz otežava i najprostiju stvar – vodu.

Ali ima i lepote: tele koje se oteli zdravo, krava koja se sama vrati iz pašnjaka, sir koji uspe baš kako treba. I osećaj da si deo prirodnog toka života.

Šta stočar ima od svega toga?

Osim što proizvodi mleko, sir, kajmak i meso, stočar ima nešto nevidljivo, ali vredno: slobodu, ponos i vezu sa zemljom. U današnje vreme, to se sve ređe sreće.

Iako se često osećaju zaboravljeno, stočari su ti koji još uvek drže srpsko selo u životu. Njihov rad nije glamurozan, ali bez njih nema ni doručka, ni tradicije, ni ukusa detinjstva.

Možda je vreme da im kažemo hvala. Ili bar da sledeći put, kad kupimo mleko, znamo da ono nije stiglo iz fabrike – već iz jedne štale u pet ujutru.

medvedi

Odu peške do Zenice pa se vrate kući na Taru da dremaju: Medvedi se spremaju za zimski san - zbog klimatskih promena pitanje je da li će u njega uopšte utonuti

Aktuelno

17:00

1 oktobar, 2025

Sve češće se dešava da medvedi kao nikad pre prilaze kućama u potrazi za hranom. Medvedi su trenutno u stanju hiperfagije, tačnije intenzivno se kreću u potrazi za hranom pre nego što utonu u hibernaciju, tojest u svoj zimski san. Ipak, usled klimatskih promena i sve blažih zima dešava se da oni uopšte ne spavaju preko zime.

Komentari(0)

Loading