MALI GASTRONOMSKI BONTON Ovako treba da bude postavljen slavski sto
Sezona slava uveliko traje, svim domaćicama zadaje glavobolju priprema slavske trpeze i slavskog menija.
Sezona slava uveliko traje, svim domaćicama zadaje glavobolju priprema slavske trpeze i slavskog menija.
Počela je sezona slava, a s njima i brige domaćina kako je pripremiti jer je izdatak za slavski trpezu uvek bio trošak. Ove godine to predstavlja baš opterećenje za kućni budžet jer nema namirnice koja nije poskupela.
Poklon koji se nosi na slavu treba da bude skroman i simboličan, ne treba preterivati. Crkva savetuje da se nosi nešto što će domaćinu biti od koristi.
Prvi običaj odavno se izgubio. Danas se na slavu, iz praktičnih razloga, ne zove lično (osim kada su u pitanju ljudi koje svakodnevno viđamo). Poziva se telefonom, sms porukama… ili se, kao po drugom običaju, i ne zove već se dolazak podrazumeva.
Mnogo Srba usvojilo je jedan s verske strane štetan običaj da tokom posne slave gostima postavljaju mrsnu trpezu, čime čine veliki greh! Drugi koji su takođe okrenuti crkvi i dešavanjima unutar nje pak kažu da sve to nikako ne bi trebalo gledati tako strogo kritički.
Današnju formu slava konačno je uobličio mitropolit Srbije Mihailo 1862. godine. Danas, pored porodične slave, postoje i crkvene, seoske zavetine, gradske, pa čak i stranačke ili zanatlijske slave
Sezona slava uskoro počinje, a bez sarme slavlje ne može da prođe
Prema izvorima i potonjoj istorijskoj literaturi uvreženo je mišljenje da je Sveti prvomučenik i arhiđakon Stefan bio krsna slava dinastije Nemanjića. Na zapadu je, još od vremena Merovinga i Karolinga (5-10, vek), Sveti Stefan smatran za Svetitelja zaštitnika hrišćanskih vladara.
Na plećima visoke Loretske kose i Smišlja smestilo se najmanje i najmlađe požeško selo Tabanovići u kome žive vredni domaćini koji se svi odreda bave isključivo poljoprivredom.
Krsna Slava je jedinstveni običaj Srba, po kom se Srbi razlikuju od ostalih pravoslavnih naroda jer oni slave Imendane.
Sveti Sava se smatra najvećim srpskim svetiteljem. Kult Svetog Save, koji se u narodu razvio nakon prenošenja njegovih mošti iz Bugarske u manastir Mileševu, bio je toliko jak da je doveo do toga da su se i Turci zavojevači počeli prekrštavati nad njegovim moštima. Iz tog razloga mošti Svetog Save spaljene su na Vračaru.