
Kamen u nedrima: Drevna amajlija iz Homolja za žene koje ne mogu da zatrudne
Običaj nošenja kamenčića sa “muškog izvora” kao narodni lek protiv neplodnosti
Običaj nošenja kamenčića sa “muškog izvora” kao narodni lek protiv neplodnosti
Narodni ritual za Ivandan koji i danas živi u selima zapadne Srbije
U nekim selima u Timočkoj Krajini i danas se veruje da kopanje utorkom donosi nesreću
Kako su izvori, glinene posude i magijske reči bili deo porođaja u istočnoj Srbiji
Proja bez masti i mleka, ostavljana na prozoru kao dar duhovima predaka
Šala koja potiče iz paganskog kulta – zašto su devojke gurnute u reku na Đurđevdan?
Pre nego što je raj dobio kapije i pakao plamen, smrt je u srpskom predanju bila tiho “prelaženje preko vode”. Reka je bila granica sveta živih i mrtvih, a duša – putnik sa pitanjem: da li će preći ili ostati?
U staroj srpskoj tradiciji, svaka kuća imala je svog „domaćeg“ – nevidljivog duha koji čuva ognjište, porodicu i mir. Poštovan tiho, hranjen simbolično, ovaj duh je bio prvi znak da je kuća živa – i prvi koji bi nestao kada dom počne da se raspada iznutra.
U nekim selima Banata, domaćice su svake nedelje stavljale list metvice na vruć šporet – verujući da miris ove biljke “smiruje duhove kuće” i donosi sklad među ukućanima.
Kada neko premine, ogledala u kući se prekrivaju – da duša ne ostane zarobljena u odrazu. Ovaj običaj iz sela oko Valjeva vekovima se poštovao, a danas ga se sećaju samo najstariji.
Kad nisu znale slova, žene sa juga Srbije uzimale su iglu i konac, i na keceljama, peškirima i jastučnicama vezle poruke koje su bile molitva, zakletva, zavet ili – tajna.
U selima uz Drinu postojao je neobičan običaj – tkanje i kačenje posebnog peškira na vrata štale. Nije služio za brisanje, već za zaštitu. Nije se unosio u kuću, niti prao. Imao je svoju šaru, svrhu i dušu.
Kada ih pritisne tuga, žene sa padina Zlatibora nisu plakale naglas. Umesto toga, išle su tiho do raskršća, ostavljale maramu i verovale da će vetar poneti ono što srce ne može da izgovori.
Dok danas lavandu cenimo zbog mirisa i smirenja, u istočnoj Srbiji su je nekada koristili kao duhovni štit – da dete ne ustaje u snu, ne luta i da ga "mesečina ne povuče".
U zaboravljenim selima istočne Srbije, žene su na dan Svetog Ilije ukrašavale krave cvećem, peškirima i tkanicama – jer se verovalo da samo tako krava neće “presušiti”.
Od božanskog proročanstva do zloslutnog huka – kako se značenje sove promenilo kroz vekove
Kako su žene iz istočne Srbije olakšavale trudove pomoću svetih izvora