Običaj na sahranama svi poštuju, a većina ne zna ZNAČENJE
Većina ljudi na sahranama baca komad zemlje u grob malo pre nego što grobari počnu da vraćaju ostatak zemlje u raku.
Većina ljudi na sahranama baca komad zemlje u grob malo pre nego što grobari počnu da vraćaju ostatak zemlje u raku.
Kako je cena mnogih stavki u kućnom budžetu otišla u nebo, talas poksupljenja nije zaobišao ni prodavnice pogrebne opreme, pa su troškovi sahrane sada i u unutrašnjosti Srbije nekoliko hiljada evra.
Da li ste znali koji je nagori greh prema pokonicima? Iako se mnogi Srbi trude da ispoštuju sve običaje, za mnoge nisu ni svesni da, zapravo, nisu deo naše tracicije i ne donose ništa dobro.
Kod starih Slovena, pa i drugih naroda, strah od smrti uslovljavao je i strah od svih pojava vezanih za nju, kao što je i strah od pokojnika.
Običaji i rituali koji prate važne događaje u životu čoveka i njegove porodice deo su tradicije naroda i većina njih je široko rasprostranjena, dok se neki razlikuju od mesta do mesta ili su očuvani samo u pojedinim delovima zemlje.
Smrt bliske osobe jedna je od najtežih stvari koje se mogu dogoditi čoveku.
Pokojni Vasilije Plavšić (66) iz čačanskog sela Kukići ostavio je potomcima amanet da ga sahrane uz zvuke trube, a ovaj događaj se i dalje pamti.
Imao je pamet i slavu, ali ne i bogatstvo. Živeo je u sirmonaštvu i milosti od drugih.
Njegova sahrana nije mogla da prođe bez tajni i misterija.
Po hrišćanskom verovanju i učenju crkve, smrt je prelazak iz ovozemaljskog privremenog života u nebeski večni život. Zato se svaki hrišćanin celoga svoga života priprema za taj prelazak.
Ne samo život čoveka, već i njegov prelazak u drugi svet prate brojni običaji i rituali, koje je izuzetno važno poštovati na sahranama i komemoracijama. Energija smrti je vrlo teška, a zanemarivanje znakova i praznoverja može dovesti do neugodnih posledica - niza neuspeha, bolesti, gubitka voljenih.
Služi se i u sklopu srpskog narodnog običaja prilikom slava, sahrana i daća
U savremeno doba neretko se dešava da se na pravoslavnim grobljima sprovode suvišni srpski običaji, nepoznati u davna vremena, a kao znak nekog novog, pomodnog trenda.
Nekad su prisustvovali i sveštenici SPC, ali je danas zabranjena.