Gde je nestao Rastko Petrović? Tragovi tajanstvenog putopisca po Srbiji
Zaboravljeni genije i njegovi izgubljeni koraci
Zaboravljeni genije i njegovi izgubljeni koraci
Kralj Aleksandar I Karađorđević, poznat kao „Ujedinitelj“, ubijen je 9. oktobra 1934. godine u Marseju, tokom zvanične državne posete Francuskoj. Njegova smrt bila je jedan od najvećih političkih potresa između dva svetska rata, a odjek atentata osetio se širom Evrope.
U uslovima ratne katastrofe, kada je srpsko stanovništvo već bilo razoreno oružanim sukobima, epidemija pegavog tifusa 1915. godine postala je nadolazeća apokalipsa. Pre nego što je stigao lekar Vilijam Hanter, Srbija je imala nedovoljno lekara i skoro nikakve preventivne mere. U decembru 1914. do maja 1915. periodu više od 150.000 ljudi umrlo je od tifusa i pratećih bolesti.
Na samo pola kilometra od centra Valjeva, na brdu Kličevac, uzdiže se Kula Nenadovića – jedna od najprepoznatljivijih građevina ovog kraja i spomenik kulture od velikog značaja. Podignuta 1813. godine, kula je prošla put od vojnog utvrđenja i zatvora do barutane i današnjeg muzeja. Njena burna prošlost oslikava sudbinu Srbije u vreme Prvog i Drugog srpskog ustanka.
Priča o Milevi Marić, prvoj ženi Alberta Ajnštajna, nije samo porodična drama i ljubavna epopeja, već i svedočanstvo o položaju žene u nauci s kraja XIX i početka XX veka. Rođena u malom vojvođanskom mestu, stigla je do najprestižnijih evropskih univerziteta, ostavila neizbrisiv trag u životu i radu čuvenog naučnika, ali i nosila teško breme privatnih tragedija.
Carigradski drum, poznat još u rimsko doba kao Via Militaris, a u osmansko vreme i kao Velika džada, jedan je od najvažnijih puteva koji su prolazili kroz Balkan. Povezivao je srednju Evropu sa Carigradom, prestonicom Vizantije, a kasnije Osmanskog carstva. Kroz vekove bio je kičma trgovine, komunikacija i ratnih pohoda.
Na mestu gde se vekovima ukrštaju vojske, carstva i narodi, Beograd čuva svoju najneobičniju crkvu – Ružicu. Jedni u njoj vide vojni hram sa svećnjacima od topovskih čaura, drugi je pamte po legendama o tri sestre zadužbinarke, a svi zajedno pronalaze u njoj tišinu i snagu koju nosi molitva među zidinama Kalemegdana.
Jedna od najsnažnijih srpskih narodnih pesama jeste „Banović Strahinja“. Zapisao ju je Vuk Stefanović Karadžić 1820. godine u Kragujevcu, od kazivača Starca Milije. Pesma pripada kosovskom ciklusu i radnjom je vezana za Banjsku na Kosovu, u vreme turskih upada. Njena posebnost nije samo u junaštvu glavnog lika, već u moralnoj dilemi završnih stihova, zbog kojih su se sporili i Gete, vojvoda Karl Avgust i prevodilac Gerhard u dalekom Vajmaru.
Osim u Srbiji, ime Senka prisutno je i u Hrvatskoj
Jesen u srpskoj tradiciji nije samo promena godišnjeg doba – ona označava vreme tišine, zahvalnosti i duboke simbolike. Od narodnih verovanja do običaja u selima širom Srbije, ovaj period ima posebno mesto u duši našeg naroda.
Vasilije Vasa Čarapić, poznat kao Zmaj od Avale, jedan je od najhrabrijih junaka Prvog srpskog ustanka. Rođen u Belom Potoku, ceo svoj život proveo je u borbi protiv Turaka. Poginuo je 1806. godine, predvodeći juriš na Stambol kapiju u Beogradu, ostavivši iza sebe priču koja i danas živi u narodu.
U istoriji srpskog srednjeg veka, ime Pločnika ne spominje se često, ali ono nosi priču o jednoj od retkih velikih pobeda nad Osmanlijama. Te 1386. godine, na obali Toplice, knez Lazar Hrebeljanović suprotstavio se sultanu Muratu I i izvojevao trijumf koji je dao novu nadu Srbiji, iako je ona bila kratkog daha.
Uglavnom je dever onaj koji kupuje mladu od njenog brata, po pravilu, brat nikada nije zadovoljan sumom jer njegova sestra iliti mlada vredi više, ali ovaj brat učinio je nešto zbog čega nije bilo suvog oka u sobi
"Majka mi je stalno govorila da će me spaliti na raskrsnici za primer, ako izgubim nevinost pre braka", govori baka sa Stare Palnine.
Zoran Radmilović zauvek će ostati upamćen kao jedan od najvećih majstora glume u Srbiji. Njegov rad i danas inspiriše i oduševljava publiku svih generacija, a posebno se pamti po brojnim ostvarenjima u legendarnom Ateljeu 212.
Svadbe u staroj Srbiji nisu bile samo veselje, već čitav niz obreda i običaja koji su imali duboko značenje. Od kićenja mlade do pogađanja miraza, svaki korak bio je simbol zajedništva, plodnosti i nove sreće.
Pre nego što je nakit postao modni detalj, on je u srpskoj tradiciji imao prvenstveno zaštitnu ulogu. Pravili su ga od srebra, kosti, drveta ili tkanine, a verovalo se da svaki predmet nosi posebnu moć.