
HOĆU PUŠKU I RATNI RASPORED! Za ovu srpsku heroinu verovatno niste ni čuli, a zvali su je SRPSKA JOVANKA ORLEANKA
Njena praunuka je dramaturg i glumica Sanja Krsmanović Tasić koje je napravila predstavu „Priče hleba i krvi“ o Sofiji Jovanović.
Njena praunuka je dramaturg i glumica Sanja Krsmanović Tasić koje je napravila predstavu „Priče hleba i krvi“ o Sofiji Jovanović.
Od subote, četvrtog decembra na RTS-u počela je da se emituje serija "Nečista krv, greh predaka". Serija prati događaje koji su se dešavali pre onih, dobro poznatih, u romanu Bore Stankovića "Nečista krv".
„Čekaj me i ja ću sigurno doći“ je po mišljenju mnogih jedna od najlepših ljubavnih pesama svih vremena. Napisao ju je Konstantin Simonov (1915-1979) a zbog uslova u kojima je nastala ušla je u svetsku antologiju.
U “Žitiju kneza Lazara” iz 1392. godine, za kneginju Milicu se kaže: “Beše roda svetla i slavna i, naročito, od carskog nekog korena, plemena svetog Simeuna Nemanje, prvog gospodina Srbima”.
Zanimljivo je da je jedan od najvažnijih zapadnih ranohrišćanskih pisaca, Tertulijan, imao isto mišljenje kada je stvarao krajem II i početkom III veka. On kaže: “Ako nije pristojno sedeti pred onim, koga treba poštovati i koga poštujemo, to je sasvim neblagodarno sedeti pred licem Boga živoga, pred kojim stoji anđeo što se moli - sveštenik”.
Od malih nogu je bila žena ispred svog vremena, koja se neustrašivo i srca punog ljubavi i vere čitav život borila za svoju otadžbinu na svim poljima.
Iako to većina ljudi ne zna, car Dušan nije jedini Nemanjić koji nije proglašen svetim. Pre njega, ista sudbina zadesila je i kralja Radoslava (1228–1234) i kralja Stefana Uroša I (1243–1276).
Uklješteno između Tornika i Murtenice nalazi se živopisno selo Draglica.
Nažalost, u poslednjih petnaestak godina nepravedno je zapostavljena, čak i na smederevskom području gde je godinama bila vodeća sorta.
Posebno uvažena i voljena vladarka Srbije, Milica Hrebeljanović bila je knjeginja dostojna zvanja carice.
Verovatno najpopularniji junak s Lazovićevog "crnogorskog repertoara".
Nekada je ovo bila velika tajna za sve nas.
Reč je o posmrtnom običaju koji se ne razlikuje od kraja do kraja
Ako ne želirte da sledite tradiciju, niste u obavezi, naravno. Ali je to jedan od univerzalnih načina da drugi ljudi znaju da ste zauzeti.
Praksa je pokazala da se i starijim i često obrazovanim ljudima dešava da naprave ovu grešku.
Kod narodnih verovanja važi stara dobra poslovica: "bolje sprečiti nego lečiti".