
Lapot - između legende i stvarnosti: Da li je u Srbiji postojao običaj ubijanja starih?
Obredi žrtvovanja izvodili su se na mnogo načina i iz mnogo razloga. A da li je običaj ubijanja staraca postojao u srpskom narodu?
Obredi žrtvovanja izvodili su se na mnogo načina i iz mnogo razloga. A da li je običaj ubijanja staraca postojao u srpskom narodu?
Glumac Branislav Lečić šokirao je priznanjem da je pre trideset godina imao potrebu da svoj život posveti Bogu i veri.
Uprkos tome što postoje već vekovima, delatnost slobodnih zidara je i danas obavijena velom misterije. Ovo doprinosi mnogobrojnim mitovima i legendama koje se pletu oko masona i stvaraju sliku o tajnom društvu čiji članovi "vladaju svetom". Ipak, neoboriva istina je da su "masoni među nama" i da su njihovi članovi decenijama bili neki od najistaknutijih ličnosti iz srpske istorije.
Njena praunuka je dramaturg i glumica Sanja Krsmanović Tasić koje je napravila predstavu „Priče hleba i krvi“ o Sofiji Jovanović.
Od subote, četvrtog decembra na RTS-u počela je da se emituje serija "Nečista krv, greh predaka". Serija prati događaje koji su se dešavali pre onih, dobro poznatih, u romanu Bore Stankovića "Nečista krv".
„Čekaj me i ja ću sigurno doći“ je po mišljenju mnogih jedna od najlepših ljubavnih pesama svih vremena. Napisao ju je Konstantin Simonov (1915-1979) a zbog uslova u kojima je nastala ušla je u svetsku antologiju.
U “Žitiju kneza Lazara” iz 1392. godine, za kneginju Milicu se kaže: “Beše roda svetla i slavna i, naročito, od carskog nekog korena, plemena svetog Simeuna Nemanje, prvog gospodina Srbima”.
Zanimljivo je da je jedan od najvažnijih zapadnih ranohrišćanskih pisaca, Tertulijan, imao isto mišljenje kada je stvarao krajem II i početkom III veka. On kaže: “Ako nije pristojno sedeti pred onim, koga treba poštovati i koga poštujemo, to je sasvim neblagodarno sedeti pred licem Boga živoga, pred kojim stoji anđeo što se moli - sveštenik”.
Od malih nogu je bila žena ispred svog vremena, koja se neustrašivo i srca punog ljubavi i vere čitav život borila za svoju otadžbinu na svim poljima.
Iako to većina ljudi ne zna, car Dušan nije jedini Nemanjić koji nije proglašen svetim. Pre njega, ista sudbina zadesila je i kralja Radoslava (1228–1234) i kralja Stefana Uroša I (1243–1276).
Uklješteno između Tornika i Murtenice nalazi se živopisno selo Draglica.
Nažalost, u poslednjih petnaestak godina nepravedno je zapostavljena, čak i na smederevskom području gde je godinama bila vodeća sorta.
Posebno uvažena i voljena vladarka Srbije, Milica Hrebeljanović bila je knjeginja dostojna zvanja carice.
Verovatno najpopularniji junak s Lazovićevog "crnogorskog repertoara".
Nekada je ovo bila velika tajna za sve nas.
Reč je o posmrtnom običaju koji se ne razlikuje od kraja do kraja