
Običaji pravih srpskih domaćica: Tanjir se nikada ne vraća prazan
Sigurno ste nekada od njih čuli kako se “tanjir ne vraća prazan”. Ovo je samo jedan od lepih običaja koji se u našem narodu, doduše u sve manjoj meri, održao do danas.
Sigurno ste nekada od njih čuli kako se “tanjir ne vraća prazan”. Ovo je samo jedan od lepih običaja koji se u našem narodu, doduše u sve manjoj meri, održao do danas.
Crkva dva puta u godini proslavlja ovog svetitelja i to 9. oktobra kada se sećamo njegovog upokojenja i 21. maja, jer na taj dan iz njegovog groba se širi čudesni i kako vernici kažu lekoviti prah
Svi motivi u Vukovoj verziji nisu slučajni i inspirisani su životom devojke u siromašnoj patrijarhalnoj porodici
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas slave praznik Svete Efrosinije, koja je ostala upamćena kao svetica koja je uspela da se u manastiru u Aleksandriji zamonaši, iako je žensko.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas slave svetu Teklu
Verenički prsten i burma univerzalno su priznati kao simboli večne ljubavi i odanosti. Ali, da li ste se pitali na kojoj ruci treba da se nosi ovo tradicionalno prstenje i zbog čega?
Svima je postalo jasno zašto se taj deo sela od davnina zove Crkvište
Da li ste znali šta znači kada vas zasvrbi vrh glave ili vam “zazvoni” u uhu, zasvrbi vas taban? Evo odgovora!
Zadušnice uvek padaju u subotu, kada se organizuju i bogosluženja posvećena upokojenima, jer je Hristos dan uoči Vaskrsenja, koje se uvek slavi u nedelju, proveo u grobu.
U toku oslobodilačkih ratova 1912-18. godine, Srbija je mobilisala oko 100 pešadijskih, konjičkih i artiljerijskih pukova. Sve ove ratne jedinice su hrabro i požrtvovano, uz velike gubitke, izvršile svoju patriotsku dužnost prema otadžbini.
Neverovatna priča koja ostavlja bez teksta
Božije čudo na padinama planine Čemerno
Apostol Kodrat smatra se jednim od najučenijih svetitelja iz 1. veka nove ere
U narodu se često mešaju sujeverje, običaji i tradicija, a običajima i sujeverju daje se prednost u odnosu na ono što je izvorno deo hrišćanske vere. Tako postoji običaj da se tokom noći ostavi hrana za pokojnika da bi on, "kad svrati", imao šta da pojede. I sve to pod geslom - valja se.
Na pitanje “Da li je čovek koji ne posti grešan čovek?” Otac Gojko Perović to ovako objašnjava
U slovenskoj tradiciji najčešća reč koja označava narodnu igru jeste kolo. U kolu se ljudi drže za ruke (pojaseve, ramena) obrazujući kružni oblik (mada je ono često otvoreno). Igra podrazumeva ritmično kretanje u prostoru, najčešće otvorenom.