U jednu beogradsku ulicu staje sva srpska istorija: Dirljiva priča Mome Kapora o tome ko smo, šta smo i od čega smo napravljeni
Kad bih imao samo pola sata da nekom strancu koji ne zna ništa o nama, pokažem ko smo, šta smo i od čega smo napravljeni iznutra, proveo bih ga Ulicom kralja Petra.
To je, naime, ulica koja poput duge spaja dve civilizacije, dve kulture i dve reke – Savu i Dunav, poput sedla prebačenog preko hrbata Beograda koji liči na leđa bika. Onaj deo uz Savu zvao se srpska ili savska varoš jer je pripadao srpskim trgovcima, a deo prema Dunavu nemačka ili dunavska varoš jer su u njemu, kao u kakvom malom Vavilonu živeli dubrovački, bokeljski, jemenski i jevrejski trgovci, a bilo je tu i Grka, Italijana i ne mali broj Austrijanaca zaostalih iza austrijske okupacije Srbije.
Ne postoji grad na svetu koji u jednoj jedinoj ulici, kao što je Ulica kralja Petra, ima Sabornu pravoslavnu crkvu, tursku džamiju i jevrejsku opštinu. Pođimo redom: Saborna crkva, zadužbina kneza Miloša podignuta je 1840., a delo je (kakvog li apsurda) nemačkog arhitekte Verfelda. Preko puta nje, nalazi se najstarija beogradska kafana, koja se u početku zvala „Kod Saborne crkve“ ali su crkveni oci zbog svetogrđa zabranili da nosi to ime, pa je vlasnik, umesto firme, tražeći novi naziv postavio znak pitanja koji stoji i dan današnji na njoj.
Na samo pedesetak metara od Ulice kralja Petra, na kraju Gospodar Jevremove stoji Bajrakli džamija podignuta 1690. novcem trgovca čojom Hadži Alije, pa se u starim dokumentima pominje i kao Čohadži džamija. Pokraj nje je turbe (nadgrobni spomenik) čuvenom dervišu Šejhu Mustafi iz 1783.
Možda vas zanima:
O NJIMA SE I ĆUTALO I ŠUŠKALO: Ovako je počela ljubavna veza Jelisavete Karađorđević i Mome Kapora!
U knjizi "Kaporova školica" Aleksandar Đuričić je napisao kako je došlo do ljubavi Mome Kapora i Jelisavete Karađorđević
NEPISMENI SRBIN POSTAO JEDAN OD NAJBOGATIJIH AMERIKANACA: Ovo je priča Obrada Milićevića koja će vas ODUŠEVITI
Na kraju, pošto ga primiše u žandare, trebalo je da potpiše rešenje, ali on odbi da to učini.
Možda vas zanima:
O NJIMA SE I ĆUTALO I ŠUŠKALO: Ovako je počela ljubavna veza Jelisavete Karađorđević i Mome Kapora!
U knjizi "Kaporova školica" Aleksandar Đuričić je napisao kako je došlo do ljubavi Mome Kapora i Jelisavete Karađorđević
NEPISMENI SRBIN POSTAO JEDAN OD NAJBOGATIJIH AMERIKANACA: Ovo je priča Obrada Milićevića koja će vas ODUŠEVITI
Na kraju, pošto ga primiše u žandare, trebalo je da potpiše rešenje, ali on odbi da to učini.
Možda vas zanima:
O NJIMA SE I ĆUTALO I ŠUŠKALO: Ovako je počela ljubavna veza Jelisavete Karađorđević i Mome Kapora!
U knjizi "Kaporova školica" Aleksandar Đuričić je napisao kako je došlo do ljubavi Mome Kapora i Jelisavete Karađorđević
NEPISMENI SRBIN POSTAO JEDAN OD NAJBOGATIJIH AMERIKANACA: Ovo je priča Obrada Milićevića koja će vas ODUŠEVITI
Na kraju, pošto ga primiše u žandare, trebalo je da potpiše rešenje, ali on odbi da to učini.
Možda vas zanima:
O NJIMA SE I ĆUTALO I ŠUŠKALO: Ovako je počela ljubavna veza Jelisavete Karađorđević i Mome Kapora!
U knjizi "Kaporova školica" Aleksandar Đuričić je napisao kako je došlo do ljubavi Mome Kapora i Jelisavete Karađorđević
NEPISMENI SRBIN POSTAO JEDAN OD NAJBOGATIJIH AMERIKANACA: Ovo je priča Obrada Milićevića koja će vas ODUŠEVITI
Na kraju, pošto ga primiše u žandare, trebalo je da potpiše rešenje, ali on odbi da to učini.
Ova ulica se najpre zvala Dubrovačka, a tako se i danas zove njen produžetak koji vodi do obale Dunava. To ime dobila je 1872. kada su beogradske ulice prestale da se zovu po zanatima koji su se u njima upražnjavali; Ratarska, Kujundžijska, Abadžijska, Čohadžijska… Od 1904. do 1946. kada je dobila ime 7. jula (dan ustanka 1941, protiv Nemaca), ova ulica se zvala Kralja Petra po imenu kralja Petra Karađorđevića Oslobodioca, i to ime joj je danas vraćeno.
U neposrednoj blizini ove ulice, sa savske strane, nalaze se i dve ambasade; francuska i austrijska – država između kojih se mnogo godina odlučivalo o sudbini Srbije.
Koliko je ova ulica, jedna od mnogih, upisana u srca Beograđana, najbolje svedoči podatak da je na njenom uglu sa Knez Mihailovom, izvršena prva mala revolucija u socijalizmu protiv takozvanih sivih restorana društvene ishrane u prvom mlečnom restoranu otvorenom u posleratnom Beogradu pod poetičnim imenom „Snežana“. Tu su se, dakle, prvi put umesto vladavine crnog hleba, pojavile kifle, do tada čudo neviđeno. Kifle, koje su kao što se zna, dobile svoj oblik polumeseca kao sećanje na tursku opsadu Beča, označile su kraj pedesetih prošlog veka u Beogradu, početak kraja sumorne socijalističke kuhinje. Kakve li ironije! „Snežana“ je danas jedan sasvim običan beogradski kafe čije se uloge u našim životima malo ko seća.
Kralja Petra ulica ima samo jedan nedostatak. U njoj gotovo da nema nijednog drveta, što je dokaz da je jedna od najurbanijih ulica, od samog početka, pobegla od „šumskog“ porekla. Ovo, inače, nije ulica u kojoj se ljubavnici grle u kapijama, niti ulica u kojoj se šeta. Suviše je značajna za obe te stvari, ali to ne znači da se u njoj, oni koji se vole, ne drže za ruke, naročito u otmenom restoranu „Ke pasa“, koji je takođe i mali luksuzni hotel sa pet zvezdica, gde se neguje meksička kuhinja.
Tu je i italijanski restoran sa srpskim nazivom „Košava“ gde bi moj gost mogao da pojede najbolji karpačo u gradu, nimalo lošiji od onog u venecijanskom „Haris baru“ u kojem ga je kao specijalitet lansirao čuveni Ćiprijani.
No, to ne znači da posle toga moj gost ne bi otišao stotinak metara niže, u orijentalnu poslastičarnicu na desert, gde mu na raspolaganju stoje isključivo turske poslastice: baklave, tulumbe, kadaif, sudžuk, tufahije i ćeten-halva, sve to, zaliveno bozom. Tu poslastičarnicu, inače, drži jedan od potomaka čuvene familije poslastičara sa Šar-planine, Pelivana.
Ne zaboravimo ni hotel „Rojal“ pri dnu ulice koji se donedavno zvao „Toplice“ u kojem su tradicionalno odsedali turisti iz Istočne Evrope, danas jedan od najelitnijih hotela u Beoradu.
Na kraju, ova je ulica najbolja potvrda istinitosti reči Milana Grola iz tridesetih godina prošlog veka da je Beograd „završan han na dugom karavanskom drumu, poslednji bazar Carigrada i prvi magazin Beča, na savskom đumruku“.
(Opanak)
UTVRĐENJE GRADINA "Gradila ga prokleta Jerina", fascinantni prizori na vrhu Jelice
Čačak / Lučani - Na jednom od vrhova planine Jelice iznad Čačka, u ataru dragačevskog sela Grab, već stolećima nemilosrdnom zubu vremena, nadmoćnim silama prirode i ljudskom nemaru, odoleva utvrda Gradina. Uzdižući se na planinskom vrhu već zaboravljenog naselja Jeljen, ova legendama obavijena utvrda i dan-danas čuva predanje da je tu „grad gradila prokleta Jerina“, žena Đurđa Brankovića. Prvi iskop na ovom arheološkm nalazištu urađen je pre tačno 40 godina.
POSETU OSTROGU NEMOJTE PLANIRATI, AKO ODETE NE GOVORITE - PRAVILA: Iz manastira ništa ne uzimajte, a po povratku...
Ukoliko ove godine planirate u manastir Ostrog, budite spremni za ovu posetu. Dobro je da znate šta morate poneti, kako da se tamo ponašate i šta nikako ne biste smeli poneti sa Ostroga
MANASIJA Najlepši DRAGULJ SRPSKE KULTURE i nezaobilazno mesto da se vidi kakva smo SILA bili!
Manastir Manasija ili Resava, je jedan od najznačajnijih spomenika srpske srednjovekovne kulture i najznačajnija građevina koja pripada takozvanoj „Moravskoj školi“. Nalazi se na oko 30 kilometara od auto-puta Beograd–Niš, blizu Despotovca.
Molitva za pokajanje: Izgovorite ove reči naglas i očistite dušu od grehova
Veruje se da molitva za opraštanje grehova ima veliku moć.
Na hiljade i hiljade ljudi tokom noći i dana čekalo da se pokloni moštima čudotvorca Svetog Vasilija Ostroškog, mnogi su do manastira u steni došli peške
Nestvarne slike ispred velike svetinje
Komentari(0)