TURISTIČKA I ARHITEKTONSKA ATRAKCIJA, DELO BEOGRAĐANINA Most na Đurđevića Tari, preko kog idemo na more, među 20 najlepših na svetu
Jedan od najlepših mostova na svetu, kako tvrdi jedan svetski magazin, delo je ruku Beograđanina.

Most na Đurđevića Tari podignut je uoči samog Drugog svetskog rata. U delo inžinjera Mijata Trojanovića u čiju su zamisao u početku svi sumnjali.
Za potrebe gradnje jednog od 20 najlepših mostova na svetu, kako ga je okarakterisao portal “Bright sight” podignuta je najveća skela na svetu, a priče o njemu podjednako su fascinantne kao i sam most.
– Vekovima, ljudi su gradili mostove kako bi povezali druge krajeve gradova i zemalja. Građeni su da nas povežu jedne sa drugima. „Brajt sajd“ prikupio je 20 fotografija mostova i akvadukta koje nas vežu na predivan način i sa sigurnošćuu možemo ih samo nazvati umetnošću – kaže uredništvo „Brajt sajda“.
Možda vas zanima:
Panorame koje oduzimaju dah – otkrijte Zaovinsko jezero, dom Pančićeve omorike
Na visoravnima Tare, okruženo gustim četinarima i mirisom planinskog vazduha, prostire se Zaovinsko jezero – biser koji svojom lepotom i smirajem osvaja svakog posetioca.

Ovo je jedna od najlepših turističkih atrakcija u Evropi, a naša je: Sada se konačno radi rekonstrukcija puta - lakše će se stizati do Banjske stene na Tari
Jedan od najpopularnijih i najlepših vidikovca u Srbiji i regionu svakako je Banjska stena u Nacionalnom parku Tara. Svako ko je do sada bio na tom prelepom mestu uverio se da prilazni put i nije baš u sjajnom stanju, ali sada tome konačno dolazi kraj.
Možda vas zanima:
Panorame koje oduzimaju dah – otkrijte Zaovinsko jezero, dom Pančićeve omorike
Na visoravnima Tare, okruženo gustim četinarima i mirisom planinskog vazduha, prostire se Zaovinsko jezero – biser koji svojom lepotom i smirajem osvaja svakog posetioca.

Ovo je jedna od najlepših turističkih atrakcija u Evropi, a naša je: Sada se konačno radi rekonstrukcija puta - lakše će se stizati do Banjske stene na Tari
Jedan od najpopularnijih i najlepših vidikovca u Srbiji i regionu svakako je Banjska stena u Nacionalnom parku Tara. Svako ko je do sada bio na tom prelepom mestu uverio se da prilazni put i nije baš u sjajnom stanju, ali sada tome konačno dolazi kraj.
Možda vas zanima:
Panorame koje oduzimaju dah – otkrijte Zaovinsko jezero, dom Pančićeve omorike
Na visoravnima Tare, okruženo gustim četinarima i mirisom planinskog vazduha, prostire se Zaovinsko jezero – biser koji svojom lepotom i smirajem osvaja svakog posetioca.

Ovo je jedna od najlepših turističkih atrakcija u Evropi, a naša je: Sada se konačno radi rekonstrukcija puta - lakše će se stizati do Banjske stene na Tari
Jedan od najpopularnijih i najlepših vidikovca u Srbiji i regionu svakako je Banjska stena u Nacionalnom parku Tara. Svako ko je do sada bio na tom prelepom mestu uverio se da prilazni put i nije baš u sjajnom stanju, ali sada tome konačno dolazi kraj.
A most, između sela Budečevica i Trešnjica, zahvaljujući nizu događaja odavno je ušao u legendu. Dugo vremena u narodu je kružila priča da je most delo Lazara Jaukovića, koji ga je i srušio, zbog čega je streljan.
Ipak, reč je o delu inženjera Mijata Trojanovića koji je sagradio most, a u vreme njegovog rušenja bio u nemačkom logoru.
vikipedija
Uprkos tome što je ušao pored brojnih novinskih tekstova i u literaturu, stigao je i na film. Neki od njih su i dan-danas nepoznati, jer se priča o mostu prenosila se s kolena na koleno, pa je tako ime projektanta i dalje nepoznato široj javnosti.
Projektant Mijat Trojanović, kasnije je postao profesor Univerziteta u Beogradu. Prilikom gradnje mosta podignuta je najviša drvena skela u svetu! U predvečerje Drugog svetskog rata, sredinom novembra 1940. godine, Trojanović, čiju su zamisao mnogi dočekali sa skepsom, imao je razloga za ponos.
—Most na Đurđevića Tari bio je završen. Gizdavi lepotan, u pet lukova, od kojih najveći ima raspon od 116 metara, natkrilio je kanjon u dužini od 365 metara.
– U živopisnom mestu, na raskrsnici puteva koji vode ka Mojkovcu, Žabljaku i Pljevljima, mostom sa pet lukova, visinom od 170 metara iznad plahe lepotice Tare, „preskočen“ je kanjon „suze Evrope“, jedan od dva najpoznatija u svetu. Da bi se prešlo sa obale na obalu, trebalo je izgraditi most dug 365 metara. Ni danas taj građevinski poduhvat ne bio bio jednostavan, a kako je bilo u proleće 1937. godine, kada je njegova izgradnja započeta, znali su samo oni koji su u tom podvigu učestvovali i, potom, ispisali njegovu čudesnu istoriju. Međutim, most nije nikada svečano otvoren. Usledio je rat, okupacija, a arhitekta Trojanović našao se u logoru. Tačno 17. aprila 1941. godine, prvi tenkovi okupatora prešli su preko mosta.
U maju 1942. godine, Italijani i četnici su iz Pljevalja prodirali ka Durmitoru, području koje su kontrolisali partizani. Uvidevši da su u teškoj situaciji, Tito je, kako se priča, doneo odluku da se most sruši, ali tako da bi se kasnije mogao popraviti i koristiti. Moša Pijade, koji je tada boravio na području Žabljaka i komandovao partizanskim jedinicima, poverio je taj zadatak inženjeru Lazaru Jaukoviću koji je partijski zadatak uspešno obavio u zoru 6. maja porušivši najmanji luk na mostu, onaj na levoj obali kanjona Tare.
Posle nepuna tri meseca, inženjer Jauković je dospeo u ruke četnika. Na Ilindan, 2. avgusta, oni su ga doveli do samog mosta i tu ga streljali. Skoro na istom mestu gde su Turci davno pogubili Joksima Jaukovića, Lazarevog prapradedu, koji je u Pošćenju, u blizini Šavnika, pokušao da likvidira zloglasnog Smail-agu Čengića, u čemu nije uspeo.
Posle rušenja mosta i streljanja Lazara Jaukovića, kroz narod je krenula priča o njemu kao projektantu mosta, koji je svoje „čedo“ morao da „ubije“. Priča je stigla i do Mijata Trojanovića, koji se već nalazio u logoru. Međutim, profesor Trojanović iz poštovanja prema inženjeru Lazaru Jaukoviću nikada nije to demantovao. Kao što to biva, priča je vremenom prerasla u legendu, zabeleženu i na filmu. Don Deland, danski pisac, ovu legendu uzeo je za temu svog romana „Zemlja iza Božjih leđa“. U njemu je Lazar Jauković dobio ime Vuk Crnojević.
SPOMENIK RUŠITELJU
Godinu dana posle oslobođenja most je popravljen. Pored njega je postavljen spomenik hrabrom Lazaru Jaukoviću, koji je glavom platio rušenje mosta. Most je postao prava turistička atrakcija i meta teleobjektiva, zahvaljujući kojima „putuje“ širom sveta noseći sa sobom i legendu o „tvorcu koji je bio prisiljen da sruši svoje najlepše delo“, pišu Novosti.
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
Ukoliko volite predivne fotografije naše zemlje, zapratite našu Instagram stranicu.
BONUS VIDEO:

Kako su naši stari gledali u Mesec da predvide budućnost
Mesec je oduvek bio izvor nadahnuća, tajni i verovanja. Srpski narod je kroz vekove pratio njegove mene i na osnovu njih predviđao vreme, rod useva, zdravlje i sudbinu. Iako danas vreme proričemo uz pomoć prognoza i satelita, stara narodna znanja o Mesecu i dalje se prepričavaju i pamte.

Zašto je kafana institucija srpske tradicije – mesto gde se rađala umetnost i politika
Srpska kafana nije samo prostor za obedovanje i druženje – ona je vekovima bila mesto okupljanja, dogovora i stvaranja. U kafanama su se donosile važne odluke, pisale pesme, pevale sevdalinke i guslarske pesme, a mnogi naši umetnici, političari i boemi upravo su u njima pronalazili inspiraciju.

Persida Karađorđević je upravljala državom, rodila 10 dece i dobila turski orden: Nema osobe koja ne plače kada pročita njene reči upućene preminuloj ćerki
Kneginja Persida Karađorđević je upamćena kao velika i uticajna žena, kao ličnost za sebe. Bila je ćerka vojvode Jevrema Nenadovića, supruga kneza Aleksandra Karađorđevića i majka kralja Petra Prvog

Kako je Josip Broz dobio NADIMAK "TITO": Teorija - bizarna
Prema istorijskim spisima, Josip Broz je 10. avgusta 1934. prvi put predstavljen s imenom Tito. Njega su mnogo puta pitali odakle je izvukao takav nadimak, na što bi on rekao: "To je često ime u Zagorju i nema neko posebno značenje". Valjda mu se sviđalo kako zvuči.

Troskot – zaboravljena lekovita biljka iz srpskih sela
Troskot (Polygonum aviculare) je korovska biljka koju ćete često videti uz puteve, dvorišta i njive. Nekada je bila neizostavni deo narodne medicine u Srbiji, ali danas je gotovo pala u zaborav, jer se smatra bezvrednim korovom. A zapravo krije snažna lekovita svojstva.
Komentari(0)