"LAKO JE PRUTU DA SE SOKOLI" Odgoj dece nekad i sad
Naše se majke nisu toliko plašile za nas. Nije se toliko mudrovalo oko tog roditeljstva. Moj otac nije morao da se nacrta svake večeri u osam nula nula da bi pomogao majci da me okupa. Ne tako davno i ja sam svoje dete kupala sama. Običnim bekutan sapunom za bebe. Jednom rukom sam držala dete, drugom tuš, sapun, peškir… Nisam se plašila da će mi ispasti u kadu. Realno, nijedna majka ne ispušta svoje dete tek tako. Moja se majka nije plašila trudnoće, ni povratka na posao, ni jaslica. Odvajanja. Nije imala kad da misli o tome da li će boravak u grupi po mene ostaviti trajne posledice. Nije se baš bavila socijalnim aspektima mog odrastanja. Nije trčala kod lekara za svaku sitnicu. Nije dolazila u školu svakog ponedeljka i nikad joj nije palo na pamet da me „zaštiti’’ od nastavnika. Nismo igrali na „mrzi me profesor’’ kartu. Prelazak iz nižih u više razrede osnovne škole nije se dovodio u pitanje niti je predstavljao prekretnicu u životu vrednu pomena.

Moja majka nikada nije bila moj lični talac niti neko kome je dužnost da me zabavlja i učini moj boravak na planeti prijatnim. Danas eto, nije dovoljno da detinjstvo bude prijatno. Ne, detinjstvo danas mora biti nezaboravno! Nezaboravno, drugovi i drugarice! Svaki dan je povod za prava mala slavlja. Njima je dosadno. Od momenta dok otvore oči, pa do odlaska u krevet, uveče, decu je potrebno animirati, ugađati im na sve moguće načine, pomerati sopstvene granice, biti blag, popustljiv, nikada ne povisiti ton, ne ugroziti njihov mali integritet ni na koji način i sve u svemu – stvoriti jedan veliki, ogromni agresivni i destruktivni ego.
Naše se majke nisu plašile nas. Ni našeg plača. S treskanjem, bacakanjem i drskošću su nekako lakše i otresitije izlazile na kraj. Naše su majke pile svoje kafe natenane i odmarale se kad dođu s posla. Mi smo se za to vreme igrali ispred zgrade s drugom decom. Drugom decom, drugarice i drugovi. Znalo se šta se sme, a šta ne. Šta je dobro, a šta ne. Vadi taj prst iz usta, ne čačkaj nos, ne pričaj sa strancima, ne uzimaj bombone od nepoznatog čike na ulici, skloni se od televizora, pokvarićeš oči, kaži dobar dan, hvala, molim, ustani da baka sedne, budi dobar drug, ne sedi na hladnom betonu, pojedi sve iz tanjira i do osam budi kući. Eto tako smo nekako mi vaspitavani.
Nedoumice su se rešavale i bez gugla, uz savete drugih, iskusnijih prijateljica. Nisu postojale škole roditeljtva, ni sve te silne knjige, forumi, grupe na fejsbuku, a opet – sve se nekako znalo. Na kraju, nismo ispali ni tako loši. Današnje odrastanje liči na trku s preponama. Čak i pre nego se rodi – kljukaj se folnom kiselinom, pij vitamine, radi dabl i tripl testove…Onda – porodi se bezbolno, bez traume, budi s bebom, doji do trećeg osnovne, uvažavaj karakter, temperament, genetske predispozicije, ne dozvoli da plače, nosi ponosno k’o da je štafeta mladosti, ne ostavljaj je samu, ne gasi svetlo, napravi mesta u svom krevetu, premesti muža u dnevnu, bdij nad njom tokom celog perioda odrastanja, ne dozvoli da joj bilo šta zafali, da se oseti ugroženo, zapostavljeno, da nema, poštuj njeno malo Ja, uvažavaj njene potrebe, preispituj se, donosi ispravne odluke, preuzmi svu odgovornost, na zasluge zaboravi, zaštiti je od sunca, zračenja, zagađenog vazduha, pasa lutalica, česmovače, izduvnih gasova, urokljivih očiju, retrogradnog Merkura, zasićenih masti i slobodnih radikala. Čisti oko zgrade, skupljaj đubre, recikliraj plastiku, kupuj organsko, sadi drveće, jer – naša deca zaslužuju bolju planetu. Ok, a šta ako ta naša planeta zaslužuje bolju decu? Mislim, pitam za drugaricu.

OTAC SRPSKE EKONOMIJE Čovek koji je stvorio srpski dinar i rasterao dilere sa beogradskih ulica i NE SAMO TO!
Beograd 19. veka bilo je stecište uličnih dilera (safara) koji su razmenjivali i različite valute pretvarali jednu u drugu. I naravno, bogatili se u ovom procesu.

ISTORIJA SRPSKOG KOVANOG NOVCA Koliko je stara najstarija kovanica i ko ju je pustio u promet?
Sa jedne strane ovih novčića nalazio se Arhanđel Mihailo.

Ko je misteriozni dečak na freski u Gračanici? Zove se Todor i unuk je junaka koji je u srpskoj istoriji zapamćen kao izdajnik
Todor na freski ima desetak godina i nalazi se u malo pognutom stavu ispruženih ruku. Njegov lik naslikan je sa izrazitim portretskim crtama toga vremena – ističu se plave oči, smeđe i blago izvijene obrve, visoko čelo, malo povijen nos i talasasta kestenjasta kosa koja se kovrdža na vratu.

DA LI JE PROKLETA JERINA PRAVEDNO TAKO PROZVANA Borila se za slobodu pravoslavnih robova i na sve moguće načine ih je oslobađala!
Pet vekova je narod slušajući o njoj uz gusle stekao utisak da je ona unesrećila Srbiju i svoju porodicu, a zapravo Jerina je u jednom trenutku za svoju državu žrtvovala nešto najdragocenije što je imala – svoju decu.

"Iskopaše ti oči, lepa sliko" Freska srpske kraljice u Gračanici krije veliku tajnu, evo kako su počeli da veruju da su je Albanci oskrnavili
Freska Simonide u manastiru Gračanica na Kosovu i Metohiji, naslikanoj oko 1320. godine, se smatra jednom od najvrednijih fresaka srpskog srednjovekovnog slikarstva.
Komentari(0)