"LAKO JE PRUTU DA SE SOKOLI" Odgoj dece nekad i sad
Naše se majke nisu toliko plašile za nas. Nije se toliko mudrovalo oko tog roditeljstva. Moj otac nije morao da se nacrta svake večeri u osam nula nula da bi pomogao majci da me okupa. Ne tako davno i ja sam svoje dete kupala sama. Običnim bekutan sapunom za bebe. Jednom rukom sam držala dete, drugom tuš, sapun, peškir… Nisam se plašila da će mi ispasti u kadu. Realno, nijedna majka ne ispušta svoje dete tek tako. Moja se majka nije plašila trudnoće, ni povratka na posao, ni jaslica. Odvajanja. Nije imala kad da misli o tome da li će boravak u grupi po mene ostaviti trajne posledice. Nije se baš bavila socijalnim aspektima mog odrastanja. Nije trčala kod lekara za svaku sitnicu. Nije dolazila u školu svakog ponedeljka i nikad joj nije palo na pamet da me „zaštiti’’ od nastavnika. Nismo igrali na „mrzi me profesor’’ kartu. Prelazak iz nižih u više razrede osnovne škole nije se dovodio u pitanje niti je predstavljao prekretnicu u životu vrednu pomena.

Moja majka nikada nije bila moj lični talac niti neko kome je dužnost da me zabavlja i učini moj boravak na planeti prijatnim. Danas eto, nije dovoljno da detinjstvo bude prijatno. Ne, detinjstvo danas mora biti nezaboravno! Nezaboravno, drugovi i drugarice! Svaki dan je povod za prava mala slavlja. Njima je dosadno. Od momenta dok otvore oči, pa do odlaska u krevet, uveče, decu je potrebno animirati, ugađati im na sve moguće načine, pomerati sopstvene granice, biti blag, popustljiv, nikada ne povisiti ton, ne ugroziti njihov mali integritet ni na koji način i sve u svemu – stvoriti jedan veliki, ogromni agresivni i destruktivni ego.
Naše se majke nisu plašile nas. Ni našeg plača. S treskanjem, bacakanjem i drskošću su nekako lakše i otresitije izlazile na kraj. Naše su majke pile svoje kafe natenane i odmarale se kad dođu s posla. Mi smo se za to vreme igrali ispred zgrade s drugom decom. Drugom decom, drugarice i drugovi. Znalo se šta se sme, a šta ne. Šta je dobro, a šta ne. Vadi taj prst iz usta, ne čačkaj nos, ne pričaj sa strancima, ne uzimaj bombone od nepoznatog čike na ulici, skloni se od televizora, pokvarićeš oči, kaži dobar dan, hvala, molim, ustani da baka sedne, budi dobar drug, ne sedi na hladnom betonu, pojedi sve iz tanjira i do osam budi kući. Eto tako smo nekako mi vaspitavani.
Nedoumice su se rešavale i bez gugla, uz savete drugih, iskusnijih prijateljica. Nisu postojale škole roditeljtva, ni sve te silne knjige, forumi, grupe na fejsbuku, a opet – sve se nekako znalo. Na kraju, nismo ispali ni tako loši. Današnje odrastanje liči na trku s preponama. Čak i pre nego se rodi – kljukaj se folnom kiselinom, pij vitamine, radi dabl i tripl testove…Onda – porodi se bezbolno, bez traume, budi s bebom, doji do trećeg osnovne, uvažavaj karakter, temperament, genetske predispozicije, ne dozvoli da plače, nosi ponosno k’o da je štafeta mladosti, ne ostavljaj je samu, ne gasi svetlo, napravi mesta u svom krevetu, premesti muža u dnevnu, bdij nad njom tokom celog perioda odrastanja, ne dozvoli da joj bilo šta zafali, da se oseti ugroženo, zapostavljeno, da nema, poštuj njeno malo Ja, uvažavaj njene potrebe, preispituj se, donosi ispravne odluke, preuzmi svu odgovornost, na zasluge zaboravi, zaštiti je od sunca, zračenja, zagađenog vazduha, pasa lutalica, česmovače, izduvnih gasova, urokljivih očiju, retrogradnog Merkura, zasićenih masti i slobodnih radikala. Čisti oko zgrade, skupljaj đubre, recikliraj plastiku, kupuj organsko, sadi drveće, jer – naša deca zaslužuju bolju planetu. Ok, a šta ako ta naša planeta zaslužuje bolju decu? Mislim, pitam za drugaricu.

U OVOM KRAJU SRBIJE KAD SMRT U FAMILIJI IDE PO REDU, SPREME PRASE I MUZIKU?! Oni su Crno dugme a na groblju su svirali čak i KOLO
Do sada su u Srbiji viđeni profesionalni fotografi, snimatelji ali i udovice na sahranama koje najbliži krug rodbine unajmi tog tužnog dana.

NEKOLIKO LEGENDI O ZLATIBORSKIM MESTIMA U nedavnoj prošlosti, Zlatibor se zvao Rujno
Naziv dolazi od župe Rujno kako se ceo ovaj region zvao.

Srpska snajka iz Kine zbog Nemanje je promenila i veru: Kad su otkrili da su u vezi, svi su ih pitali samo jedno
Jednom prilikom pokazala je i kako se njena majka prilagodila boravku u Srbiji i kako ju je učila da pravi sarmu i druga tradicionalna jela.

ALEKSANDRU JE TEK 29, A VEĆ KUPIO KUĆU, IMANJE I SUŠARU ZA 10.000 EVRA: Evo u kom mestu! Seoske kuće idu kao alva
Za sve one vredne i preduzimljive mlade ljude kupiti kuću na selu i započeti samostalnu proizvodnju kao da nikad nije bilo lakše.

JEZIVA LEGENDA VEZANA JE ZA DREVNI SRPSKI MANASTIR Vojnici su probijali prugu i otkrili mesto gde je brutalno usmrćeno 12 nevesti
Manastir Svete Petke, poznat i kao Iverica, srednjovekovni je srpski manastir u Niškoj Banji na oko 20 kilometara istočno od Niša prema Pirotu.
Komentari(0)