Zašto su basne bile toliko važne?

U stara vremena basne su bile glavni način vaspitanja i obrazovanja. Deca su kroz priče o vilama, zmajevima, hajducima i pametnim seljacima učila šta je dobro, a šta loše, šta je hrabrost, a šta pamet. Mnoge basne su počinjale rečima: „Bilo pa nije bilo…“ ili „U neko doba…“

Najpoznatije srpske basne i legende

  • Basna o caru Trojanu i kozjim ušima – priča o tajni koju niko nije smeo da čuva
  • Zmaj i devojka – legende o zmajevima koji otimaju devojke i hrabrim junacima koji ih spasavaju
  • Baba Roga i deca – klasična priča kojom su majke plašile nevaljalu decu
  • Hajduk Stanko i Turci – basne o hajducima koji su branili narod
  • Lisica i vuk – mudre životinjske basne koje su učile lukavstvo i pravdu

Kako su se basne pričale?

Pričale su se polako, sa puno dramatike i promenjenim glasom. Deda ili baba bi sedeli pored vatre, a deca bi sedela na podu ili klupi i slušala otvorenih usta. Najbolje basne su se pričale zimi, kada su večeri duge i kada se nije moglo raditi napolju.

Mnoge basne su imale i pesmu ili ponavljanje na kraju, pa su deca učila da je ponavljaju zajedno sa starijima.

Basne koje se još pričaju

I danas u nekim selima i porodicama stariji članovi porodice i dalje pričaju basne svojoj unučadi. Posebno su omiljene one o lukavoj lisici, glupom vuku i hrabrim sirotim dečacima koji na kraju pobede silu.

Savet Lepota Srbije: Ako imate decu ili unuke, probajte da im umesto telefona ispričate neku staru srpsku basnu. Počnite sa nekom kraćom i jednostavnom. Videćete kako će se deca brzo zaljubiti u taj stari način pripovedanja i kako će vas kasnije sami moliti: „Pričaj još jednu!“

Koje srpske basne ste vi slušali od bake ili dede? Koja vam je ostala najdraža u sećanju? Pišite u komentarima – rado ćemo ih prikupiti i sačuvati!