Čovek sa velikim srcem bio je pesnik Brana Crnčević, a ovo su reči po kojima ćemo ga pamtiti
"Dok je čovek bio majmun drvo mu je bila otadžbina," jedna je od najčešće citiranih aforizama Branislava Brane Crnčevića. Rođen 8. februara 1933. godine u Kovačici, živeo je kao da nema zemlju ni otadžbunu.
Otac mu je preminuo kada je Brana imao samo 4 godine, a njegova majka Vida se preudala. Tokom rata, porodica je prebegla u Beograd, a Brana je živeo po domovima za smeštaj srpskih izbeglica iz Nezavisne države Hrvatske. Njegov brat Nikola živeo je sa majkom i očuhom
Studirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a javnost će ga pamitit kao velikog čoveka koji je znao sa rečima i ljudima.
Ovo su neke od njegovih legendarnih aforizama i pesama:
- Srećem namrštene, tužne, zle i nesrećne ljude. Često mi se pričini da su to sve samoubice kojima je neko platio da žive.
- Veterinar sam četrdeset godina, a još nisam video ovakvu stoku.
- Čuo sam da će sutra biti bolje, a ja baš sutra neću biti ovde.
Ima nešto
Ima nešto što u nama ima
što nas drži u istome vencu,
ima nešto isto u ljudima,
ima neke Bosne u Slovencu.Svi smo začin u istome loncu,
oko Niša ima nešto Bačke,
ima neke Like u Slavoncu,
zapivajmo pisme bunjevačke.Ima nešto što u nama ima,
nekog divnog inata od zlata,
u predelu oko divljeg Lima
leži jedno parčence Banata.Ima nešto što u nama ima
što nas drži u istome vencu,
ima nešto isto u ljudima,
ima neke Bosne u Slovencu.Kad bi meni dali jedan dan
Kad bi meni dali jedan dan,
ja ga ne bih potrošio sam.
Pola dana ja bih dao nekom
ko je dobar, a slučajno sam.Igrali bi, pričali bi nešto,
trčali bi, skakali bi vešto
ja i dobar, a slučajno sam.Kad bi meni dali kišobran,
ja ga ne bih potrošio sam.
Pola mesta ja bih dao nekom
ko je dobar, a slučajno sam.Kišilo bi, dok mi koračamo,
pola tamo a pola ovamo.
Stavili bi dan pod kišobran
ja i dobar, a slučajno sam.Kad bi meni dali jedan dan,
ja ga ne bih potrošio sam.
Komentari (0)