Rakija kao kulturni simbol

Rakija u Srbiji nije samo piće. Ona je običaj, doček, ispraćaj i lek, simbol gostoprimstva i deo identiteta. Pije se na slavama, svadbama, sahranama, krštenjima, ali i „za dobro jutro“ u selima, ili „za zdravlje“ u gradu. Gotovo da ne postoji kuća u kojoj se ne čuva barem jedna flaša domaće rakije, često sa ličnim pečatom domaćina.

Zbog toga se stiče utisak da je rakija sveprisutna i da se pije stalno, iako se u stvarnosti često konzumira u malim količinama, ali redovno i ritualno.

Mleko – svakodnevica koja se ne primećuje

Mleko, za razliku od rakije, nema ceremoniju. Ono se pije tiho, bez zdravica i priča. Prisutno je u doručku, kafi, kuvanju, ishrani dece i starijih. Upravo zbog te svakodnevnosti, mleko se često ne primećuje kao piće, već kao sastojak života.

Iako se navike menjaju, naročito u urbanim sredinama, mleko i mlečni proizvodi i dalje imaju važno mesto u ishrani velikog broja ljudi u Srbiji, posebno u porodicama i ruralnim krajevima.

Utisak naspram stvarnosti

Rakija dominira u kolektivnoj svesti, dok mleko dominira u svakodnevnoj potrošnji. Rakija se pamti, prepričava i vezuje za događaje, dok se mleko konzumira bez posebne pažnje. Zato se često čini da se rakija pije više, iako to ne mora uvek biti tačno kada se posmatra količina i učestalost.

Drugim rečima – rakija se vidi, mleko se podrazumeva.

Promene navika

Savremeni način života donosi promene: sve je više onih koji mleko zamenjuju biljnim napicima, dok se rakija sve češće posmatra kao proizvod tradicije, turizma i identiteta. Ipak, ni jedno ni drugo ne nestaje – samo menja ulogu.

Rakija ostaje čuvar običaja, a mleko osnova ishrane.

Odgovor koji zavisi od ugla

Ako pitate narod – reći će rakiju.
Ako pitate kuhinju – odgovor je mleko.

Istina je verovatno negde između, jer Srbija pije mleko da bi živela, a rakiju da bi slavila.
I dok god je tako, oba pića imaju svoje mesto – svako u svom času i sa svojim značenjem.