- Na put do Grčke kkrenuli smo sa jednim ciljem, da testiramo koliko je električna mobilnost danas zaista spremna za realne uslove na Balkanu. Već na prvoj benzisnkoj stanici, dočekalo nas je neprijatno iznenađenje jer punjač koji je u vlasništvu Puteva Srbije nije bio u funkciji. Situacija koja jasno pokazuje da infrastruktura još uvek ima prostora za unapređenje, posebno na ključnim tranzitnim pravcima, kaže za RINU Danilo.

Međutim, kako dodaje, nakon početnog zastoja, iskustvo se značajno popravlja.

- Prvo uspešno punjenje obavili smo u motelu Predejane, gde se nalazi brzi punjač koji nam je omogućio da bez dužeg zadržavanja nastavimo put. Već tu se vidi prednost električnih vozila – kratka pauza, kafa, i vozilo je spremno za nastavak. Sledeće punjenje realizovano je u tržnom centru u Solunu, gde smo koristili jedan od najbržih punjača do sada, snage čak 300 kW. Ovo je nivo infrastrukture koji potpuno menja percepciju električne vožnje, punjenje postaje kraće od pauze koju biste svakako napravili, priča Paunović.

Njegovo iskustvo pokazuje da ukupan trošak za pređenih oko 1.000 kilometara bio je višestruko niži u odnosu na klasična goriva. U praksi, električna vožnja na ovoj relaciji košta i do tri puta manje nego vožnja na dizel ili benzin, uz znatno tišu i udobniju vožnju.

- Ono što je jasno jeste da mreža punjača postoji i razvija se, ali nije ujednačena. Dok u Srbiji još uvek postoje problemi sa pouzdanošću pojedinih stanica, u Grčkoj, posebno na jačim lokacijama poput Soluna, infrastruktura već dostiže evropske standarde. Svima onima koji su u dilemi poručio bih da električni automobil više nije budućnost – on je sadašnjost. Put od 1.000 kilometara je potpuno izvodljiv, ali uz planiranje, kaže Danilo. 

Ipak, poručuje da najveći izazov nije domet vozila, već pouzdanost infrastrukture.

- Kada punjači rade kako treba putovanje postaje jednostavnije, jeftinije i, iskreno, mnogo prijatnije, poručuje Danilo.