TUŽNA SUDBINA LENKE DUNĐERSKI JE RASPLAKALA CELU SRBIJU: A nepravda koja je zadesila NJENOG BRATA je još JEZIVIJA
Za ovu priču malo ko zna

Lenka Dunđerski imala je dvojicu braće – Gedeona i Đorđa. Geda je preminuo u oči Drugog svetskog rata 1939. godine. Stariji Đorđe poživeo je duže, a pred sam kraj života prošao je pravu golgotu.
Jedan od najbogatijih Srba svog doba
Đorđe Dunđerski rođen je 1873. godine. Studirao je agronomiju u Nemačkoj. Živeo je na dvorcu u Kulpinu, na nekadašnjem spahiluku porodice Stratimirović, a svoje aktivnosti je usmerio na mnogobrojna industrijska preduzeća koje je posedovao od kojih su najznačajnija: Kamendin u Novom Sadu, (fabrika seruma), Kulpin u Novom Sadu (fabrika mesnih prerađevina koja je dobila ime po dobru u Kulpinu), Grafika (umetnički štamparski zavod)…
Na svom dobru u Kamendinu je imao veliku ergelu konja. Bio je saosnivač hipodroma u Beogradu i Sajma u Novom Sadu. Bio je oženjen Olgom, ćerkom generala Mitra Martinovića. Imali su sina Gedeona i ćerku Nadeždu.
vikipedija/Lenka Dunđerski
Osuda bez svedoka i odbrane
Teška vremena za porodicu Dunđerski su nastupila nakon 1945. godine. Đorđe, iako već u ozbiljnim životnim godinama, optužen je da je svoje fabrike stavio u službu nacističke mašinerije, da je mađarsku i nemačku vojsku snabdevao hranom, da je sarađivao sa okupatorom… jednom rečju da je izdajnik.
Uzalud se Dunđerski branio da nije kriv, da su mu Nemci bez ikakvog pitanja oduzeli imovinu i raspolagali njom i da je u velikoj meri tokom rata pomagao rad Matice srpske i Srpske pravoslavne crkve, pa čak i narodnooslobodilačkog pokreta.
Sve je bilo uzalud… Nove vlasti su bile gluve na ove dokaze, a u toku postupka nije saslušan nijedan svedok odbrane. Sud je kao “olakšavajuću okolnost” uzeo jedino činjenicu da je Đorđe tokom okupacije pomagao nezaposlene Srbe preko Crkvene opštine u Novom Sadu jer je to bila činjenica koja se nije mogla sakriti.
Đorđe Dunđerski osuđen je na sedam meseci prinudnog rada, uslovno na godinu, kao i na kaznu konfiskacije celokupne imovine.
Neki od onih koje je ovaj veliki Srbin zadužio ipak su našli načina da mu se makar malo oduže. Priča kaže da je Đorđe bio toliko poštovan u narodu da su mu, nakon što je osuđen, ljudi kojima je pomagao tokom rata, donosili svoja sledovanja u hrani jer on, kao osuđenik, na njih nije imao pravo.
Razočaran i duboko povređen nepravdom koja ga je zadesila, Đorđe Dunđerski je umro u Novom Sadu u jesen 1950. u 84. godini života.
Pravda sa zakašnjenjem
Godine 2008. sud u Novom Sadu je konstatovao da Đorđe Dunđerski nije imao “pošteno suđenje” i da je čitav postupak imao za cilj konfiskaciju njegove ogromne imovine i rehabilitovao ga.
Njegovi potomci i dalje žive u Novom Sadu i biju bitku za povraćaj velike porodične imovine.
(Istorijski zabavnik)

Zadužbina kraljice koja je volela Srbiju: priča o manastiru Gradac
Na obroncima Golije, u tišini guste šume i među izvorima bistre vode, stoji manastir Gradac – veličanstvena zadužbina kraljice Jelene Anžujske. Njegova istorija, arhitektura i priče o osnivačici govore o vremenu u kojem su žene retko imale priliku da ostave svoj trag, a ona je to učinila na najlepši način – darujući Srbiji hram jedinstvene lepote.

Od Seobe Srba do kraljevskog ateljea – put Paje Jovanovića
Među srpskim slikarima, ime Paje Jovanovića zauzima posebno mesto. Njegove raskošne istorijske kompozicije i majstorski portreti osvojili su evropske galerije i dvorove, a njegovo ime postalo sinonim za spoj umetnosti, preciznosti i kosmopolitskog duha.

Tri krune Nemanjića – priča o sinovima prvog srpskog kralja
Kada je 1217. godine u manastiru Žiča, pred rukom svog brata arhiepiskopa Save, Stefan Prvovenčani postao prvi kralj Srbije, započeo je novu epohu srpske državnosti. Njegovi sinovi – Radoslav, Vladislav i Uroš I – nasledili su krunu i nastavili očev put, ali svaki od njih na drugačiji način, kroz saveze, trgovinu i političke izazove srednjovekovne Evrope.

POTEGAO PIŠTOLJ NA KOLEGU, SVEČANO OTVORIO WC NA SPLAVU: Filmska životna priča Pavla Vuisića, ostavio čak TRI TESTAMENTA
Ljubav našeg naroda prema Pavlu Vuisiću kao glumcu proporcionalna je našoj potpunoj neupućenosti u njegovu biografiju, privatni život, politička gledišta i svetonazor, depresiju koju je lečio alkoholom, i njegovu omrazu prema glumi.

Mihajlo Pupin – dečak iz Idvora koji je pravio svoje prve izume
Pre nego što je postao svetski poznat naučnik, pronalazač i profesor na Kolumbija univerzitetu, Mihajlo Pupin bio je radoznali dečak iz banatskog sela Idvor. Njegovo detinjstvo bilo je ispunjeno igrom, ali i neutaživom željom da otkriva kako stvari funkcionišu.
Komentari(0)