Najveći srpski naučnik 7 godina čekao mesto: Interesantna priča o spomeniku ispred Elektrotehničkog fakulteta
Danas u Beogradu postoji čak tri spomenika Nikoli Tesli
Spomenik Nikoli Tesli izliven 1956. godine u bronzi, u beogradskoj livnici “Plastika”, rad poznatog zagrebačkog vajara Frana Kršinića, punih sedam godina čekao je da bude postavljen! Sve to vreme stajao je pokriven u dvorištu livnice u tadašnjoj ulici Đure Strugara.
U početku je bilo zamišljeno da se postavi prilikom proslave stogodišnjice rođenja velikog naučnika, upravo te 1956. i zato je vajar Kršinić požurio da ga završi, ali je taj plan propao – jer se nije znalo na kom mestu treba da stoji.
Možda vas zanima:
Nikola Tesla ovu voćku nije ispuštao iz ruke i doživeo je 87 godina: Verovao je da to čini mozak moćnijim!
Tesla je u jednom intervjuu podelio svoju filozofiju ishrane
Tesla je bio posebno vezan za manastir na Fruškoj Gori: Meštani pričaju da mu je spasio život, a tu je životni vek provela njemu bliska osoba
Petronije, iguman manastira Šišatovac i sestrić Nikole Tesle, bio je poznat po svom besedništvu, naučnom i pisanom radu.
Možda vas zanima:
Nikola Tesla ovu voćku nije ispuštao iz ruke i doživeo je 87 godina: Verovao je da to čini mozak moćnijim!
Tesla je u jednom intervjuu podelio svoju filozofiju ishrane
Tesla je bio posebno vezan za manastir na Fruškoj Gori: Meštani pričaju da mu je spasio život, a tu je životni vek provela njemu bliska osoba
Petronije, iguman manastira Šišatovac i sestrić Nikole Tesle, bio je poznat po svom besedništvu, naučnom i pisanom radu.
Možda vas zanima:
Nikola Tesla ovu voćku nije ispuštao iz ruke i doživeo je 87 godina: Verovao je da to čini mozak moćnijim!
Tesla je u jednom intervjuu podelio svoju filozofiju ishrane
Tesla je bio posebno vezan za manastir na Fruškoj Gori: Meštani pričaju da mu je spasio život, a tu je životni vek provela njemu bliska osoba
Petronije, iguman manastira Šišatovac i sestrić Nikole Tesle, bio je poznat po svom besedništvu, naučnom i pisanom radu.
Posle dužeg vremena, došlo se na novu ideju da njegovo mesto bude ulaz u novu zgradu Mašinskog fakulteta u Ulici 27. marta (današnja Ulica kraljice Marije), ali i ta odluka je, iz nepoznatih razloga, dugo čekala zvaničnu potvrdu.
Na kraju je Odbor za otkrivanje spomenika u kome su bili dekani Elektrotehničkog i Arhitektonskog fakulteta, Dragiša Ivanović i Đurđe Bošković, direktor Urbanističkog zavoda Aleksandar Đorđević i direktor Muzeja “Nikola Tesla”, nekako odlučio da spomenik bude postavljen ispred zgrade tehničkih fakulteta, odnosno na ulazu iz Bulevara kralja Aleksandra, tadašnjeg Bulevara revolucije.
Tako je, posle dugo premišljanja i nejasnog odlučivanja, ipak došlo do toga da tek 10. novembra 1963. godine na svečan način, veliki srpski naučnik Nikola Tesla, zauzme mesto u beogradskom javnom prostoru koje mu pripada. Impozantan spomenik, visine od oko tri metra, otkrio je tadašnji visoki državni funkcioner, Rodoljub Čolaković, član Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije. Skulptura predstavlja naučnika u sedećem stavu sa velikim listom papira u rukama u koji je zagledan.
Na svečanosti koja je tom prilikom organizovana govorio je dr Bora Blagojević, rektor Univerziteta u Beogradu, koji je istakao da je privrženost i ljubav Nikole Tesle prema svom
rodnom kraju i prema Jugoslaviji bila fascinantna. On je citirao dirljiva Teslina pisma, koja je on slao sve do svoje smrti.
"Naučni genije je obogatio svet I njegovi pronalasci na polju elektrotehnike, naročito u pronalsku polifaznih struja su od neprocenjive vrednosti za svetski progres. Naš glavni grad ima posebnu čast da mu podigne spomenik. Molim građane da nad njim bdiju, da ga čuvaju i poštuju", rekao je profesor.
Uz akorde pesme “Jugoslavijo” koju je izveo tog novembarskog dana akademski hor kulturno-umetničkog društva “Branko Krsmanović”, Čolaković je povukao platno i velelepni spomenik se ukazao, posle toliko godina čekanja u depou livnice. Specijalno za ovu priliku sa “omladinske radne akcije“, što je bio još jedan kuriozitet tadašnje epohe, gde se dobrovoljno radilo na izgradnji auto-puta, u Beograd je doputovala i brigada sastavljena od studenata i profesora Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu, koja je nosila Teslino ime.
Ovom velikom događaju za naučni svet, ali i kompletnu javnost, prisustvovali su mnogi istaknuti funkcioneri, profesori, građanstvo…
Danas u Beogradu postoje tri spomenika velikom srpskom I svetskom naučniku, pored ovog u Bulevaru kralja Aleksandra, drugi je na Aerodromu koji nosi njegovo ime, a treći u Karađorđevom parku, između Hrama Svetog Save i Narodne biblioteke Srbije. Koliki je značaj izuzetnog Kršinićevog spomenika ispred ETF-a svedoči i to da je njegova replika postavljena na Nijagarinim vodopadima sa američke strane u državi Njujork.
Kako je Dobrica sa 4 razreda osnovne škole uspeo da napiše najpotresniju pesmu o Srbiji: Kada je pročitana, odrasli ljudi su plakali
Niko adekvatniji nije bio da nosi ime Dobrica od našeg pisca Dobrice Erića koji je napisao neverovatne pesme o Srbiji, pretočivši ih u čist melem za dušu
Zašto su naši stari verovali da pčele razumeju tugu? Zaboravljeno srpsko verovanje o „javljanju smrti pčelama”
U staroj Srbiji postojalo je pravilo da se pčelama mora saopštiti ako je neko umro u kući – inače će ugibati ili napustiti košnicu.
Sveti pragovi i duhovne raskrsnice: Kada se „otvaraju nebesa“ i zašto se tada ništa ne dira
U narodnoj tradiciji, određeni dani nisu bili samo praznici – bili su duhovni pragovi, vremenske kapije između sveta živih i sveta nevidljivih sila.
Kako su naši stari prizivali zaštitu pred zimu: Običaji i verovanja uoči Svetog Dimitrija i Svete Petke
Jesen je u srpskoj tradiciji bila vreme važnih duhovnih prelaza – kraj jednog godišnjeg ciklusa i početak novog, obeležen molitvama, postom i tihim zavetima.
Žene svetiteljke u srpskom predanju: Ko je štitila neveste, ko decu, a ko bolesne
Iako su često u senci muških svetaca, u narodnom verovanju žene svetiteljke imale su posebnu moć – čuvale su dom, zdravlje i porođaj.
Komentari(0)