DA LI STE ČULI ZA SRPSKU TERMOPILSKU BITKU? 303 hrabra borca udarila su na oko 2.000 Turaka
Dvadeset osmog aprila 1804. godine počela je Srpska „Termopilska bitka“. Ukupno 303 borca, hajduka iz družine braće Nedića, zauzela su busiju u gustoj šumi na mestu zvanom Lipovica uz usku stazu koja je vodila prema planini Cer i manastiru Čokešini, gde je, prema mišljenju njihovih vođa, bilo najbolje dočekati Turke.

Na tridesetom kilometru od Loznice prema Šapcu, smešten na severnoj strani planine Cera već blizu zapadnog završetka te kose, nalazi se manastir Čokešina. Na Čokešini, više manastira, bila je borba Davida i Golijata, boj među Srbima i Turcima za Кarađorđeva vremena.
Dvadeset osmog aprila 1804. godine počela je Srpska „Termopilska bitka“. Ukupno 303 borca, hajduka iz družine braće Nedića, zauzela su busiju u gustoj šumi na mestu zvanom Lipovica uz usku stazu koja je vodila prema planini Cer i manastiru Čokešini, gde je, prema mišljenju njihovih vođa, bilo najbolje dočekati Turke. Podelili su se u dve grupe. Jedna je bila južno, ispod puta, a druga, u kojoj su bila oba brata Nedić, na severnoj strani, iznad brda Džajevac. Tu su se pritajili i čekali. Podaci o turskim snagama koje su nailazile su različiti. Najverovatnije ih je bilo između 1.500 i 2.000. U svakom slučaju, svi izvori se slažu da je turska strana po broju boraca bila u ogromnoj prednosti.
Možda vas zanima:

Ovo makedonsko jelo je najviše voleo Karađorđe! Na glasu je od davnina, toliko je dobro da ga je nosio za pojasom
Za papulu se može upotrebiti bilo koja vrsta pasulja, a najbolji je beli.

ON JE PRVI SRBIN KOJI JE IMAO HAREM SA 42 ŽENE: Radio je to USRED KARAĐORĐEVE DRŽAVE, a deci je radio ovo
Praksa da imaju više žena nije bila retkost među vođama
Možda vas zanima:

Ovo makedonsko jelo je najviše voleo Karađorđe! Na glasu je od davnina, toliko je dobro da ga je nosio za pojasom
Za papulu se može upotrebiti bilo koja vrsta pasulja, a najbolji je beli.

ON JE PRVI SRBIN KOJI JE IMAO HAREM SA 42 ŽENE: Radio je to USRED KARAĐORĐEVE DRŽAVE, a deci je radio ovo
Praksa da imaju više žena nije bila retkost među vođama
Možda vas zanima:

Ovo makedonsko jelo je najviše voleo Karađorđe! Na glasu je od davnina, toliko je dobro da ga je nosio za pojasom
Za papulu se može upotrebiti bilo koja vrsta pasulja, a najbolji je beli.

ON JE PRVI SRBIN KOJI JE IMAO HAREM SA 42 ŽENE: Radio je to USRED KARAĐORĐEVE DRŽAVE, a deci je radio ovo
Praksa da imaju više žena nije bila retkost među vođama
Turci su mogli da idu samo uskom stazom uzbrdo između ogromnih hrastova i drugog gustog rastinja sa obe strane puta, u koloni jedan po jedan. U takvom poretku su i došli do zasede tako vešto postavljene da je nisu primetili sve do prvog puščanog plotuna. Ubitačnom vatrom srpski borci proredili su prvi deo kolone, pa se iznenađeni Turci u prvi mah dadoše u beg. Dodatni doprinos nastalom neredu dali su novi plotuni srpskih branilaca, pa je na samom početku bitke jedno vreme izgledalo da će neverovatno postati moguće i da će šačica Srba uspeti da mnogobrojniju tursku vojsku natera u beg. Ali to je, nažalost, bio samo prvi utisak. Uprkos upornoj i preciznoj vatri branilaca, napadači su se pregrupisali i uzvratili vatru.
Printscreen
Bitka je trajala ceo dan, a uprkos tome što su se gubici napadača brzo uvećavali, branilaca je bilo sve manje. Jedan za drugim, padali su hrabri i ponosni. Čak su i njihove vođe, braća Nedić, obojica bili teško ranjeni, ali su jedan pored drugog, oslonjeni o dva hrasta, nastavili da hrabre saborce i da pucaju na neprijatelja bez predaha. Uprkos junačkom otporu, Turci su posle više sati upornih juriša i povlačenja, po cenu teških gubitaka uspeli da grupu koja se nalazila na južnoj strani puta potpuno potisnu i da se dokopaju njenih položaja.
Međutim, severna grupa, u kojoj su bila i oba brata – heroja, i dalje se držala uprkos tome što ih je bilo sve manje i bez obzira na to što su Turci u više navrata uvodili nove snage u bitku. Tek predveče, kada je broj branilaca bio više nego prepolovljen i kada im je nestalo municije, pao je i položaj severne grupe. U prvi sumrak Turci sa isukanim jataganima krenuše u odlučujući juriš. Srpski borci su im se poslednjim snagama suprotstavili i počela je očajnička borba prsa u prsa jataganima, toljagama, noževima, zubima… Кad je pao mrak, u krvavoj šumi podno Cera prestao je i poslednji otpor, a Turci su divljački isekli i polumrtve i već mrtve neprijatelje. Potom su, plašeći se da zanoće u šumi, brže-bolje produžili do manastira, delimično ga spalili i odmah zatim se vratili u Lešnicu
Istoričar Leopold Ranke prvi je čovek koji je ovu bitku nazvao srpskim Termopilima. I upravo tako, gotovo da je isti broj boraca učestvovao u obe bitke, sa istom svešću o neizbežnom ličnom stradanju, ali sa jednakom odlučnošću i junaštvom i, najzad, ishodi tih bitaka gotovo su isti – nadjačan je i kasnije pobeđen naizgled nepobedivi neprijatelj.
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
BONUS VIDEO:

SKRIVENA PRIČA O VENČANJU: Zašto je Kralj Aleksandar Karađorđević terao goste sa slavlja i ko je "prokleo" krunu
Venčanje Kralja Aleksandra I Karađorđevića i rumunske princeze Marije Hoencolern 1922. godine bio je svetski događaj prve klase – prva velika kraljevska svadba u Beogradu. Otkrivamo zašto su političke tenzije pratile svaki korak slavlja, zašto su gosti bili izbacivani i kako je ta raskošna ceremonija postala uvod u tragičnu sudbinu jugoslovenske krune.

POGAČA ZA VUKOVE: Zašto se na Mratindan u Srbiju ne ide bez obrednog hleba i kako se odvraća hromi vuk od stoke
Mratindan, 24. novembar, u narodu se oduvek obeležavao kao jedan od najopasnijih dana u godini – početak "vučijih dana". Otkrivamo zašto je ovaj praznik, posvećen Svetom Stefanu Dečanskom, u narodu povezan sa vukovima i šta domaćini moraju da urade kako bi zaštitili svoju stoku od "kriveljana", najopasnijeg hromog vuka.

KUĆA KOJA NEMA TEMELJ: Tajna Kapetan-Mišinog zdanja – zašto je najbogatiji Srbin gradio dvor za Karаđorđeviće i kome ga je na kraju poklonio
Kapetan-Mišino zdanje, sedište Rektorata Univerziteta u Beogradu, jedna je od najreprezentativnijih palata 19. veka. Ipak, ova monumentalna građevina krije tajnu: nije građena za obrazovanje, već kao nesuđeni dvor jedne srpske dinastije. Otkrivamo kako je politički preokret prekinuo gradnju i zašto je najbogatiji Srbin svog doba zdanje zaveštao "otečestvu".

KUĆA KOJA NEMA TEMELJ: Zašto je Stara kapetanija u Zemunu izgrađena na samoj ivici reke i kako ju je Dunav spasao od zaborava
Stara Kapetanija u Zemunu je mnogo više od zgrade – ona je simbol Zemuna kao lučkog grada, svedok granice dveju imperija i arhitektonski prkos reci. Otkrivamo kako je zgrada, sagrađena na samoj aluvijalnoj obali Dunava, odolevala vekovima poplavama i kako je njen opstanak dokaz inženjerskog podviga Austrougarske monarhije.

POSLEDNJA VEČERA U DVORU: Šta je Kralj Aleksandar zaista jeo pre nego što je ubijen i tajna poslednje želje za suprugu
Atentat na Kralja Aleksandra I Karađorđevića u Marseju 1934. godine bio je jedan od najdramatičnijih događaja 20. veka. Otkrivamo malo poznate, emotivne detalje iz njegovih poslednjih sati: šta je jeo, o čemu je razmišljao i kakav je bio emotivni rastanak sa Kraljicom Marijom pred polazak.
Komentari(0)