KAKO JE NASTALA IZREKA "KOM OPANCI, KOM OBOJCI" Ovaj izraz često koristimo, a ne znamo istorijsko poreklo
Obojci su bili platno koje je trebalo da nas štiti od žuljeva i hladnoće. Opanak je bio osnovna obuća.
Postoji više objašnjenja nastanka i značenja ovog srpskog narodnog izraza, ali se svi slažu da je, da bi se on shvatio – potrebno i malo znanja iz istorije.
Da li zbog mode, ili zbog neke praktične upotrebe koja nije sasvim jasna, srpski opanci su najčešće imali šiljke na vrhu.
Kada hoćemo da kažemo da je život surova lutrija, kažemo „Kom opanci, kom obojci“. A zašto i kako se takva izreka ustalila u srpskom jeziku?
Možda vas zanima:
ŠTA STVARNO ZNAČI "ALAL VERA"? Izraz potiče iz doba Turaka
Postoje uzrečice i izrazi koje koristimo vrlo često u svakodnevnim razgovorima, a da pritom ne znamo šta zaista znače.
MNOGI KORISTE IZRAZ "KOŠTA KAO SVETOG PETRA KAJGANA", A NE ZNAJU ŠTA SE IZA NJEGA KRIJE: Jedna priča je šokantna
Gotovo svakodnevno se u Srbiji koristi izraz "Košta kao Svetog Petra kajgana".
Možda vas zanima:
ŠTA STVARNO ZNAČI "ALAL VERA"? Izraz potiče iz doba Turaka
Postoje uzrečice i izrazi koje koristimo vrlo često u svakodnevnim razgovorima, a da pritom ne znamo šta zaista znače.
MNOGI KORISTE IZRAZ "KOŠTA KAO SVETOG PETRA KAJGANA", A NE ZNAJU ŠTA SE IZA NJEGA KRIJE: Jedna priča je šokantna
Gotovo svakodnevno se u Srbiji koristi izraz "Košta kao Svetog Petra kajgana".
Možda vas zanima:
ŠTA STVARNO ZNAČI "ALAL VERA"? Izraz potiče iz doba Turaka
Postoje uzrečice i izrazi koje koristimo vrlo često u svakodnevnim razgovorima, a da pritom ne znamo šta zaista znače.
MNOGI KORISTE IZRAZ "KOŠTA KAO SVETOG PETRA KAJGANA", A NE ZNAJU ŠTA SE IZA NJEGA KRIJE: Jedna priča je šokantna
Gotovo svakodnevno se u Srbiji koristi izraz "Košta kao Svetog Petra kajgana".
Sama izreka po sebi govori sve. Neko dobije jedno, a neko drugo. Ko dobije opanke je bolje prošao. Obojci su kraći deo slamke.
Obojci su, u stvari, komad platna koji se uvijao oko noge da je zaštiti od žuljeva i od hladnoće. Opanak je bolje štitio i bio osnovna obuća u Srbiji do prve polovine XX veka.
Još od ranih civilizacija se pravio od kože, da bi svoje mesto kasnije u industrijskom društvu dobila i guma.
Printscreen/Instagram
Izgled je zavisio od nekoliko faktora, ali najpre od umešnosti majstora koji ga je pravio.
Oni opanci koji nisu bili namenjeni za rad su imali ukrase. Na gornjem delu su imali prepletaj, upletene tanke trake od kože na zanimljiv način. Što sitniji prepletaj, to su opanci bili vredniji. Da li zbog mode, ili zbog neke praktične upotrebe koja nije sasvim jasna, srpski opanci su najčešće imali šiljke na vrhu. I zvali su se „Šiljkani“.
Opanak je spasio Srbe, a mladi ga se stide
U „Srpskim narodnim poslovicama“ Vuk Karadžić piše ovako:
„Kom obojci, kom opanci. Kad se kazuje da će se ko s kim pobiti ili svaditi, pa ko bude jači, ili ko šta dokopa. Valja da su se negde dvojica otimala oko obuće, pa je jedan ugrabio obojke, a drugi opanke.“
Samo poreklo izreke nije sasvim istorijski precizirano, ali se veruje da je vezano za oružane sukobe. Opanci su bili deo ratnog plena skidanih sa pobeđenih, živih ili mrtvih, koji su ostajali u obojcima. Pa „Kom‘ opanci, kom‘ obojci!”
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
BONUS VIDEO:
"OVO JE NAJTEŽA VRLINA KOJU HRIŠĆANIN TREBA DA STEKNE" Vladeta Jerotić je znao kako da se čovek izbori sa teškoćama
Vladeta Jerotić jednom prilikom je jasno objasnio koja je to najteža hrišćanska vrlina koju svaki čovek treba da savlada.
Rođeni i odrasli u muslimanskim porodicama, ovi naši pevači su odlučili da slave slavu po pravoslavnim običajima: Jedan nikada nije ušao ni u džamiju
Pojedini pevači muslimanske veroispovesti odlučivali su da uprkos svojoj religijskoj pripadnosti obeležavaju pravoslavnu slavu. Ova pojava izaziva pažnju javnosti jer osvetljava složene odnose tradicije, identiteta i zajedničkog kulturnog nasleđa na Balkanu
Recept: Tarana sa orasima i medom – slatko jelo iz sirotinjske kuhinje koje danas pravi samo poneka baka
Nije ni kolač, ni doručak, a hranila je generacije. Slatka tarana sa orasima i medom bila je jelo za dane kad nema puno – ali ima duše, volje i tople vode
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Komentari(0)