"RADOVAN III" ROĐEN NA DANAŠNJI DAN Ono što je najinteresantnije su Zoranove improvizacije po kojima je ostao poznat (VIDEO)
Jedan je od najpopularnijih srpskih glumaca na prostoru bivše Jugoslavije rođen je na današnji dan (11. maj) 1933. godine u Zaječaru
Iako je prošlo više od 30 godina otkad nas je napustio slavni i definitivno najcitiraniji srpski glumac, Zoran i dalje živi kroz svoje uloge i filmove. Rođen je 11. maja 1933. godine u Zaječaru. Njegov deda bio je Nemac, koji se oženio Srpkinjom Stevkom, prešao u pravoslavlje i dobio ime Radmilo. Odatle prezime Radmilović. Zoran se zainteresovao za glumu tokom gimnazijskih dana, pa je razmišljao da upiše Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju. Na insistiranje svog oca, ipak upisuje Pravni fakultet, gde se nije najbolje snašao. Nakon toga se oprobao i u arhitekturi i na Filološkom fakultetu, ali na kraju ipak upisuje glumu i diplomira 1963. godine.
Počinje da radi u Beogradskom dramskom pozorištu, a prva veća uloga stigla je nakon godinu dana, i to u predstavi „Kralj Ibi“. Krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina, Zoran počinje da glumi i na filmu. Ipak, kruna njegove karijere bila je predstava „Radovan III“, po kojoj ga danas mnogi pamte i rado citiraju mnoge komične rečenice. Ono što je najinteresantnije su Zoranove improvizacije, koje je primenio i u ovoj predstavi, i po kojima je ostao poznat. Tokom karijere osvojio je brojne glumačke nagrade (Dobričin prsten, Oktobarsku nagradu grada Beograda, Sedmojulsku nagradu SR Srbije...). Preminuo je 21. jula 1985. godine, nedugo nakon što je odigrao 299. predstavu „Radovan III“.
Izvor: meettheserbs
Možda vas zanima:
Kralj scene i kafane – neponovljivi Zoran Radmilović
Postojao je samo jedan glumac koji je mogao da napravi predstavu od sopstvene pauze, da iz jedne rečenice napravi legendu i da publiku drži u neizvesnosti šta će izgovoriti sledeće – Zoran Radmilović. Njegova scena bila je i pozornica i kafana, a život je živeo jednako strasno u oba sveta.
KRALJ GLUME I BOEMA Ime mu je Petar, a za prezime bi se lako moglo reći da je zasluženo (VIDEO)
Rođen je 4. aprila 1941. godine u Zagrebu, kao sin jedinac oca Đorđa, profesora istorije u gimnaziji, poreklom sa Banije i majke Stanislave, devojački Kocan, profesorke geografije poljsko-ukrajinskog porekla. Početkom Drugog svetskog rata porodica se seli, prvo u Rumu, a potom u Sremsku Mitrovicu gde provodi detinjstvo.
Možda vas zanima:
Kralj scene i kafane – neponovljivi Zoran Radmilović
Postojao je samo jedan glumac koji je mogao da napravi predstavu od sopstvene pauze, da iz jedne rečenice napravi legendu i da publiku drži u neizvesnosti šta će izgovoriti sledeće – Zoran Radmilović. Njegova scena bila je i pozornica i kafana, a život je živeo jednako strasno u oba sveta.
KRALJ GLUME I BOEMA Ime mu je Petar, a za prezime bi se lako moglo reći da je zasluženo (VIDEO)
Rođen je 4. aprila 1941. godine u Zagrebu, kao sin jedinac oca Đorđa, profesora istorije u gimnaziji, poreklom sa Banije i majke Stanislave, devojački Kocan, profesorke geografije poljsko-ukrajinskog porekla. Početkom Drugog svetskog rata porodica se seli, prvo u Rumu, a potom u Sremsku Mitrovicu gde provodi detinjstvo.
Kako se čuvao oganj u zimskoj noći: Da ne ugasne, da ne uđe zlo
U starim srpskim kućama oganj nije bio samo izvor toplote – bio je živo biće doma. Gasio se samo s poštovanjem, čuvao se pepelom i nikada nije ostajao sam
Zašto se stara slama ne izbacuje pre Nikoljdana: Verovanje koje štiti dom
U srpskim domaćinstvima nekada se znalo – slama iz ikona, badnjaka i kućnih ćoškova ne iznosi se dok ne prođe Sveti Nikola. Jer ona nije smeće – već čuvar doma i molitva u tišini
Kuvana repa s belim lukom: Jeftin, star, posan ručak koji se kuvao kad nema ništa
Kada bi nestalo mesa, brašna, jaja i svega „važnog“, u starim srpskim kuhinjama ostajala je repa. A kad se ona skuva s belim lukom – nahrani i telo i dušu
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Komentari(0)