Miloš Crnjanski i beogradske šetnje: Grad koji je ušao u njegove stihove

Kiza R

20:00

Kultura 0

Kako su beogradske ulice, obale i kafane postale inspiracija jednom od najvećih srpskih pisaca

miloš crnjanski
vikipedija

Miloš Crnjanski, pesnik, prozaista i novinar, jedan je od najuticajnijih književnika srpske moderne. Njegov život i delo vezani su za mnoge gradove Evrope, ali je Beograd bio i ostao njegovo utočište i nepresušan izvor inspiracije. Malo je poznato koliko su beogradske šetnje oblikovale njegovu liriku i prozu.

Dorćol – kvart sećanja i početaka
Crnjanski je često šetao Dorćolom, ulicama koje su nosile miris reke i priče starog Beograda. U razgovorima s prijateljima znao je da kaže da mu ovaj deo grada pruža osećaj da istovremeno gleda u prošlost i budućnost. Atmosfera kaldrme i senki starih zgrada provlači se kroz njegove tekstove, posebno u „Seobama“.

Kalemegdan kao mesto promišljanja

Možda vas zanima:

Beogradska tvrđava i pogledi ka ušću Save u Dunav bili su mu jedno od omiljenih mesta za razmišljanje. Tu je nalazio mir, ali i osećaj istorijske težine grada. Kažu da je znao da sedi satima, posmatrajući brodove, ljude i zalaske sunca, beležeći slike koje će kasnije pretočiti u stihove.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Kalemegdan Shutterstock

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

 

Kafane kao kulturna središta
U vreme kada su beogradske kafane bile centri književnog i umetničkog života, Crnjanski je rado provodio sate u njima. „Zlatna moruna“ i „Šumatovac“ bile su mesta gde se raspravljalo o politici, umetnosti i životu. Iz tih razgovora često su nastajale ideje za njegova dela.

Dunav i Sava u poeziji
Reke su za Crnjanskog bile simbol putovanja, čežnje i seoba – motiva koji se provlače kroz čitav njegov opus. Šetnje obalama davale su mu osećaj slobode, ali i nostalgije, što se posebno oseti u njegovim „Sumatra“ stihovima.

Beograd – večna inspiracija
Iako je živeo i u Londonu, Rimu i Beču, Beograd je bio i ostao grad kojem se uvek vraćao, makar u mislima. Njegove ulice, parkovi i obale ostali su urezani u njegovu poeziju kao prostor između stvarnog i zamišljenog, između doma i sveta.

đorđe karađorđević

Kralj koji to nikada nije postao - Od heroja sa Mačkovog kamena do zatvorenika u sopstvenoj zemlji

Kultura

14:00

29 septembar, 2025

Princ Đorđe Karađorđević (1887–1972) bio je najstariji sin kralja Petra I Karađorđevića i kneginje Zorke Petrović-Njegoš. Rođen je posle sestara Jelene (1884–1962) i Milene (1886–1887, umrla kao beba), a pre braće Aleksandra (1888–1934) i Andrije (1890, preminuo kao beba). Kao prvorođeni sin, od rođenja je bio predodređen da nasledi presto, ali je splet karaktera, tragičnih događaja i dvorskih intriga preokrenuo njegovu sudbinu.

manastir Kuveždin

Ruske monahinje u fruškogorskom manastiru i poslednji podvig jedne heroine

Kultura

12:00

29 septembar, 2025

Na jugozapadnim obroncima Fruške gore, na oko dva kilometra severno od sela Divoš, smestio se manastir Kuveždin. Okružen šumom, baštama i potokom koji protiče pored njegovih zidina, na nadmorskoj visini od oko 150 metara, on je kroz vekove bio i duhovno uporište i simbol istrajnosti. Posvećen je Svetom Savi i Svetom Simeonu Mirotočivom, a njegova prošlost krije burna stradanja i neprekidna vaskrsavanja.

Manastir Prohor Pčinjski

Kako je carsko proročanstvo stvorilo manastir Prohor Pčinjski - Počivalište moštiju svetitelja i čuda na Kozjaku

Kultura

21:00

28 septembar, 2025

Na obroncima planine Kozjak, u dolini reke Pčinje, smestio se jedan od najvećih i najznačajnijih manastira juga Srbije – Prohor Pčinjski. Posvećen je Svetom Prohoru, pustinožitelju iz XI veka, koji je prema predanju predvideo da će mladi vojskovođa Roman Diogen postati vizantijski car. Kada se proročanstvo obistinilo, Diogen je u znak zahvalnosti podigao manastir i darovao ga monahu.

Taško Načić

„Nikada neću biti ljubavnik ni heroj“ - Glumački div koji je voleo skromnost više od slave

Kultura

18:00

28 septembar, 2025

Rođen 7. aprila 1934. u Kruševcu, u cincarskoj porodici, Taško Načić , rano je pokazao talenat za glumu. Još kao gimnazijalac bežao je sa časova da bi gledao probe i predstave u pozorišnoj sali. U školskim predstavama igrao je upečatljive uloge, a kao Mitke u Koštani ostao je nezaboravan. Bio je jedan od malobrojnih maturanata svoje generacije koji je krenuo putem glume – i taj put ga je odveo do Akademije dramskih umetnosti u Beogradu.

Komentari(0)

Loading