Otac Rafailo, iguman manastira Podmaine kod Budve, odgovorio je na jedno od večitih pitanja, zašto dobrim ljudima često ide loše u životu

Mnogi ljudi se pitaju da li je u redu da se pravedni i uzorni hrišćani muče u životu, dok nekim grešnim ljudima koji ne prezaju ni od čega i nemaju jasne grabnice, sve ide od ruke.
Često se ljudi pitaju da li je u redu da pojedinci žive raskalašnim načinom života, da lažu, kradu, ulaze u poroke i odriču se vere, pa se na kraju ovozemaljskog životnog puta pokaju i odu u raj, pa prođu isto kao ljudi koji su se držali vere i odolevali iskušenjima.
O ovome je govorio i otac Rafailo. Poslušajte njegove reči.
Možda vas zanima:

"JESI LI TI KRŠEN?" Otac Rafailo objasnio gde grešimo u vezama i šta je jedina prava ljubav
Prema hrišćanstvu ljubav i opsesija se isključuju, a jedina beskonačna ljubav svakog hrišćanina, treba da bude ljubav prema Bogu.

ZAŠTO PRAVEDNICI STRADAJU: Objašnjenje oca Rafaila
Otac Rafailo odgovorio je na jedno od večitih pitanja, zašto dobrim ljudima često ide loše u životu.
Možda vas zanima:

"JESI LI TI KRŠEN?" Otac Rafailo objasnio gde grešimo u vezama i šta je jedina prava ljubav
Prema hrišćanstvu ljubav i opsesija se isključuju, a jedina beskonačna ljubav svakog hrišćanina, treba da bude ljubav prema Bogu.

ZAŠTO PRAVEDNICI STRADAJU: Objašnjenje oca Rafaila
Otac Rafailo odgovorio je na jedno od večitih pitanja, zašto dobrim ljudima često ide loše u životu.
Možda vas zanima:

"JESI LI TI KRŠEN?" Otac Rafailo objasnio gde grešimo u vezama i šta je jedina prava ljubav
Prema hrišćanstvu ljubav i opsesija se isključuju, a jedina beskonačna ljubav svakog hrišćanina, treba da bude ljubav prema Bogu.

ZAŠTO PRAVEDNICI STRADAJU: Objašnjenje oca Rafaila
Otac Rafailo odgovorio je na jedno od večitih pitanja, zašto dobrim ljudima često ide loše u životu.
- Onaj koji trpi Hrista radi, dobija blagodat. Pravednicima se nevolje daju da još više uznapreduju, a grešnicima se nevolje daju radi očišćenja. Greh se ne čisti bez nevolje - istakao je otac Rafailo.
On kaže ako je u pitanju teški smrtni greh, kao npr čedomorstvo, ne može se to samo ispovediti, jer pokajanje podrazumeva očušćujuće trpljenje nevolja, a u tim nevoljama koje se dopuštaju na grešnika, daje mu se mogućnost da se očisti.
- Ispovest je više buđenje svesti da smo pogrešili i da tražimo pomoć i oproštaj. U tajni ispovesti pokajniku se daje snaga, tj. oproštaj u vidu zaloga i snaga da izdrži epitimiju, ne možda konkretno izrečenu, ali sigurno će bogom biti data da istripi do kraja. To je pokajanje. I ta nevolja, ona nije samo poželjna, nego spasonosna.
Otac Rafailo kaže da ima razlike kada Bog da muku pravedniku i kada je da grešniku.
- Muka pravednika podstiče i još više proslavlja, a kad je čovek "pogan", onda mu se daju posebna iskušenja koja treba da slome njegovu gordost. Obično su jako teška, naporna i ne može niko da ti pomogne jer ih je Bog dopustio. Ni svetac. DŽabe se "pogan" čovek moli, mora da ćuti i trpi. Obično ta epitimija traje dok se duh ne skrši, gordnost potpuno ne raznese i dok čovek ne zajauče, ali molitveno, da mu se sa jaukom i molitva čuje. To je težak proces, teška terapija, ali je spasonosna. Svaka druga varijanta ne dovodi do spasenja. Ali ako čovek pređe granicu i uđe u zonu duhovno mrtvih, nesposobnih za pokajanje (to ne meri čovek nego Bog), on digne ruke od takvog čoveka, pa se u narodu kaže Od njega je i Bog digao ruke.
- Kad vidite da loš čovek svašta radi, loše misli, govori i dela, od takvog se treba maći. To je već ozbiljno zatrovana zona i božijeg blagoslova nema, Bog se povukao. A kada vidite da dobroj duši pomalo loše ide, znajte da je Bog svoju ruku spustio na njega, da se iscedi sav gnoj dobrog, iz duše, iz kostiju i to su obično bolni procesi, ali ne treba zažaliti, jer će njima zasigurno doći dobro, kako na ovom, tako i u zagrobnom životu. Životne borbe nas izbavljaju iz večne muke. To što pretrpi čovek u ovom životu, to je miran san u odnosu na ono šta bi ga čekalo na mučnu večnost.

Milutin Milanković: profesor koji je promenio svetsku nauku iz kućnog pritvora
Ime Milutina Milankovića (1879–1958) danas stoji u udžbenicima širom sveta. Matematičar, klimatolog i astronom, on je tvorac teorije o klimatskim ciklusima koji zavise od Zemljine orbite i nagiba – tzv. Milankovićevi ciklusi. Ono što ovu priču čini posebnom jeste činjenica da je osnove svojih proračuna razradio u vreme kada je bio interniran tokom Prvog svetskog rata.

Ko je bio Marko Kraljević i zašto je Šarac uvek uz njega : Zaštitnik sirotinje i junak pesama
Marko Kraljević (oko 1335–1395) bio je istorijski vladar Prilepa, ali u narodnoj tradiciji prerastao je u epskog junaka. Njegovo ime i podvizi ušli su u pesme, priče i legende, gde je predstavljen kao zaštitnik sirotinje, neustrašivi ratnik i simbol slobode. U središtu svake priče uz njega je njegov verni konj – Šarac.

Kako je Srbin pravoslavac napisao HRVATSKU HIMNU?
Činjenica da je Josif Runjanin bio pravoslavni Srbin često se zanemaruje ili osporava, a njegovo ime se u Hrvatskoj neretko menja u u Josip.

OVO O VELJKU BULAJIĆU I BATI ŽIVOJINOVIĆU SIGURNO NISTE ZNALI: Bili su VIŠE OD KOLEGA, 1 ime ih je ZAUVEK POVEZALO
Veliko prijateljstvo između legendarnog glumca i slavnog reditelja s vremenom je postalo još čvršće.
Neustrašivi bard : glas koji je odjekivao scenom i filmom
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Komentari(0)