DA LI SU VAŠE POSTAVLJENE KAKO TREBA? Sveštenik je otkrio da postoje dva ispravna načina kako da stoje ikone
Ako ste se ikada zapitali da li vam ikona stoji na pravom mestu, pročitajte u tekstu koji sledi.

Šta je to pravoslavna ikona?
Reč ikona je izvorna grčka reč i znači – slika, portret. Uzeto šire, to može biti slika nereligiozne sadržine; međutim, uzeto uže to je slika isključivo religioznog značenja. Кod ikone razlikujemo dva bitna činioca: arhetip (prvolik) i tip (lik). Arhetip je ona ličnost koju slika prikazuje (Sveti Nikolaj, Sveti Georgije i dr.), a tip je njegov prikaz na slici, sama slika. Dakle, ikona je sredstvo za komunikaciju između onoga ko joj pristupa i onoga ko je na njoj naslikan, izobražen. Svakako, ikona nije u potpunosti slična prvoliku, to jest onome koje naslikan, jer drugo je ikona, a drugo onaj koji je naslikan, tako da se vidi među njima razlika, pošto to dvoje nije jedno i isto. Na primer: čovekova slika (ikona), izražava crte tela, ne poseduje duševne sile, jer niti živi, niti misli, niti govori, niti oseća, niti pokreće udove. Pa i sin koji je prirodna slika (ikona) oca, ima nešto drugačije u odnosu na njega: on je sin, a ne otac.”
Postavljanje ikona
Postavljanje pravoslavnih ikona u stanu ili kući treba da bude na istočnom zidu počasne, glavne prostorije.
Međutim, pošto se ni stambene zgrade, a ni porodične kuće, ne orjentišu kao Pravoslavni hramovi (istok-zapad), često nije moguće da istočni zid bude prazan, da bi se na njemu postavile ikone. Ponekad su na toj strani prozori, vrata, ili neki deo nameštaja. U tom slučaju ikone treba postaviti na zid na kome ima slobodnog prostora, ali da ikona bude na središnjem, centralnom mestu tog zida.
Postavljanje ikona na zid ima svoja pravila. Opet se treba ugledati na hram i poštovati pravilo rasporeda ikona na ikonostasu. Na ikonostasu, u sredini se nalaze, tzv. Carska vrata (Carske dveri), na kojima je izobražena, naslikana scena Blagovesti, kada arhangel Gavril, saopštava Bogorodici radosnu vest da će roditi Spasitelja sveta. Sa leve strane Carskih dveri, nalazi se ikona Presvete Bogorodice, a sa desne strane ikona Gospoda Isusa Hrista.
Ako u vašem stambenom prostoru posedujete ikone Gospoda Isusa Hrista, Presvete Bogorodice, ikonu Кrsne slave, postoje dve mogućnosti ili dva načina kako ih treba postaviti:
Prvi način: ikonu Кrsne slave postaviti u sredinu, a sa leve strane ikone Кrsne slave (leva strana kada gledate u ikonu) postaviti ikonu Presvete Bogorodice, sa desne strane ikonu Gospoda Isusa Hrista.
Drugi način: ikonu Gospoda Isusa Hrista treba postaviti u sredinu, levo (vaša leva strana kada gledate u ikonu) treba postaviti ikonu Presvete Bogorodice, a desno porodičnu ikonu Кrsne slave.
Prvi i drugi način su ispravni, ali ako bi neko pitao, šta izabrati od ove dve mogućnosti? Opredelio bih se za prvu mogućnost, jer je ona slična rasporedu ikona na ikonostasu u hramu, u sredini na ikonostasu je ikona Blagovesti, gde su Carske dveri, a u kući je Slavska ikona, levo je ikona Bogorodice, a desno ikona Gospoda Isusa Hrista, tako je isto i u kući raspored.
Slavska ikona je u sredini ako imate više ikona svetih Božijih, a ikone ostalih Božijih ugodnika (svetitelja) staviti levo i desno od Slavske ikone.
Takođe i estetika može uticati na pravilo postavljanja ikona. Ako je, na primer, slavska ikona znatno veća (ali i znatno manja) od ikona Gospoda Isusa Hrista i Presvete Bogorodice, ona iz estetskih razloga može biti u sredini i pred njom će goreti i kandilo.
Izvor: Eparhija šumadijska, Srećko Zečević, protojerej/Opanak
Neustrašivi bard : glas koji je odjekivao scenom i filmom
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.

Zašto je Stefan Lazarević jedan od najvažnijih vladara srpske istorije -vladar iz reda Zmaja i tvorac Manasije
Među svim vladarima srednjovekovne Srbije, retko ko se ističe kao despot Stefan Lazarević (1377–1427). Sin kneza Lazara i kneginje Milice, naslednik Kosovske tradicije i poslednji veliki vitez srpske srednjovekovne države, Stefan je ostavio neizbrisiv trag u istoriji i kulturi. Njegova vladavina bila je most između izgubljenog carstva Nemanjića i buduće borbe za opstanak pod Osmanlijama.

Tvrđava Zvečan – čuvar severnog Kosova kroz vekove
Na strmoj vulkanskoj kupi iznad reke Ibar, uzdiže se tvrđava Zvečan – jedan od najstarijih i najznačajnijih srednjovekovnih gradova Srbije. Kao strateško uporište i kraljevski dvor Nemanjića, Zvečan je bio svedok uspona srpske države, ali i burnih borbi koje su oblikovale našu istoriju.

Sakriven među stenama Jerme: manastir Poganovo i njegove čuvene legende
Na levoj obali reke Jerme, nedaleko od sela Poganovo, smešten je manastir posvećen Svetom Jovanu Bogoslovu. Sklopljen sa prirodom, među strmim stenama koje se nadvijaju nad rekom, ovaj manastir deluje kao da je iznikao iz samog kamena. Spoj duhovnosti, umetnosti, legendi i prirodnih lepota čini ga jednim od najlepših kutaka jugoistočne Srbije.

Đeravica, Albanska golgota i legende Prokletija - sneg, bol i ponos srpske istorije
Na krajnjem jugozapadu Srbije, Kosovu i Metohiji, na tromeđi sa Crnom Gorom i Albanijom, uzdiže se najdramatičniji planinski venac Balkana – Prokletije. Ove „Uklete planine“ oduvek su budile strahopoštovanje svojim strogim grebenima, večnim snegom i nepristupačnim vrhovima, ali i privlačile one koji žele da osete moć netaknute prirode.
Komentari(0)