„Zavičajno je ime pod kojim sam pokrenula i oživela srpski vojnički hleb. Ovo je zavetni hleb s obzirom da je majka Alekse Zdravkovića ispekla hleb koji mu je poslala pred odlazak u Balkanski rat. Aleksa je bio iz Pirota i njegov hleb čuva se i dalje u muzeju Ponišavlje. On ga je poneo kroz sve ratove, vratio ga kući. Porodica je taj hleb predala muzeju", objašnjava Dragana Krbovac.

Tain je turska reč koja u prevodu znači sledovanje za jednog vojnika.

Koliko je bio važan svedoči i vojnička uniforma toga doba koja je obavezno podrazumevala torbicu za hleb.

„Hleb se pravi od ražanog brašna, teži je malo više. Ja koristim isključivo vodenično raženo brašno i speltu. Pravim ga ručno i pečem ga u furuni. Da bi hleb bio takav kakav jeste, da bi imao dušu, on mora da se peče u prirodnoj atmosferi", ističe Dragana.

Tain se mesi dan ranije. Više puta ručno se obrađuje, a potom peče u dobro zagrejanom sudu, pod poklopcem.

Specifičnog je ukusa i mirisa. Uvek je mešen sa malo svete vode. Može da stoji do nedelju dana na sobnoj temperaturi ili u frižideru.

Tain je vojnike podsećao na dom, porodicu, furunu, na njive, voćnjake, čast, imanje i predanje.

Jeo se u malim zalogajima, a u najvećim oskudicama topio u ustima da bi se preživelo.

U ratovima tain je bio i amajlija - čuvar sreće, piše RTS.