Jelo ratnika i čobana – Zaboravljena srpska energetska bomba sa planine
Kako je specijalitet od sira, kajmaka i kukuruznog brašna, simbolizujući snagu i izdržljivost, preživeo vekove i postao gastronomski izazov za moderne sladokusce.
U eri brze hrane i komplikovanih kulinarskih eksperimenata, zaboravljamo na iskonsku snagu i jednostavnost srpske kuhinje. Jedno od takvih jela je cicvara, naizgled skromna, ali izuzetno hranljiva i kalorična mešavina sira, kajmaka i kukuruznog brašna. Ovo jelo, čija tradicija seže duboko u stočarsku i planinsku prošlost, bilo je gorivo za ratnike na položajima i čobane u brdima. Otkrivamo zašto je cicvara gotovo izumrla sa modernih trpeza, gde se još uvek čuva njena autentična receptura, i kako se njen bogati ukus savršeno uklapa u koncept savremene, rustične gastronomije.
Cicvara, poznata i kao kačamak sa sirom ili čak belmuž (iako su to srodna, ali različita jela), nastala je iz čiste potrebe za opstankom. U planinskim krajevima, gde su mlečni proizvodi i kukuruz bili lako dostupni, a rad na otvorenom zahtevao ogroman unos kalorija, cicvara je bila idealno rešenje. Njeno poreklo vezano je za Dinaride, ali se receptura, uz manje varijacije, širila i po zapadnoj Srbiji (Zlatibor, Tara).
Ključna razlika koja cicvaru čini specifičnom u odnosu na običan kačamak leži u načinu kuvanja i upotrebi masnoće. Pravilna cicvara se ne kuva samo u vodi, već se postepeno preliva vrelim kajmakom ili maslacem, dok se kukuruzno brašno ne "okupa" masnoćom i postane elastično, poput gume. Ova metoda pripreme, koja zahteva strpljivo mešanje (često i do sat vremena), stvara karakterističnu strukturu koja je čini tako jedinstvenom.
Možda vas zanima:
TRADICIONALNA SPASOVDANSKA CICVARA: Recept koji se prenosi s kolena na koleno
Ovaj recept se ne zapisuje, nego pamti
RECEPT ZA TRADICIONALNU CICVARU: Uz kačamak, poparu i proju još jedno jelo koje vraća u detinjstvo
Recept za starinsko jelo spremljeno na tradicionalan način
Možda vas zanima:
TRADICIONALNA SPASOVDANSKA CICVARA: Recept koji se prenosi s kolena na koleno
Ovaj recept se ne zapisuje, nego pamti
RECEPT ZA TRADICIONALNU CICVARU: Uz kačamak, poparu i proju još jedno jelo koje vraća u detinjstvo
Recept za starinsko jelo spremljeno na tradicionalan način
Možda vas zanima:
TRADICIONALNA SPASOVDANSKA CICVARA: Recept koji se prenosi s kolena na koleno
Ovaj recept se ne zapisuje, nego pamti
RECEPT ZA TRADICIONALNU CICVARU: Uz kačamak, poparu i proju još jedno jelo koje vraća u detinjstvo
Recept za starinsko jelo spremljeno na tradicionalan način
Tajni sastojci: Kajmak i "bele" masti
Srce cicvare su domaći, punomasni mlečni proizvodi. Pravi recept nalaže upotrebu samo belih masti: svežeg maslaca ili topljenog kajmaka. Nije se koristila svinjska mast ili ulje. Ova posvećenost čistoj, mlečnoj masnoći daje cicvari njen prepoznatljiv, sladunjav, kremast ukus i zlatno-žutu boju.
Kukuruzno brašno: Mora biti krupnije mleveno, tradicionalno mleveno u vodenicama, a ne industrijsko.
Sir: Koristi se mladi, neslani kravlji sir koji se topi sa kajmakom. Neki recepti dozvoljavaju i dodavanje zrelog sira pri kraju kuvanja za jači ukus.
Proporcija: Tradicionalni recept naglašava da je odnos masnoće i brašna ključan. Što je više masnoće, cicvara je "bogatija" i bolja. To je, naravno, jelo koje se jede u malim količinama.
Ritual mešanja: Zašto je cicvara jelo domaćina
Priprema cicvare nije bila posao za svakoga; bila je to teška, skoro ritualna radnja koja je zahtevala fizičku snagu i neprestanu pažnju. Mešanje, koje se često obavljalo drvenom varjačom u teškom bakarnom kotliću, služilo je da se brašno i kajmak u potpunosti sjedine. Zbog dugog kuvanja i mešanja, jelo se često služilo toplo i sveže pripremljeno, te je bila deo svečanosti ili posebnih prilika.
Cicvara danas: Očuvanje gastro-identiteta
Danas je cicvara, zbog svoje kalorijske vrednosti, izbačena iz svakodnevne ishrane u urbanim sredinama. Međutim, restorani koji se fokusiraju na etno-kuhinju i planinska domaćinstva je oživljavaju kao vrhunski specijalitet. Njena popularnost raste u kontekstu slow food pokreta, jer je reč o jelu koje koristi isključivo lokalne i autohtone sastojke i zahteva posvećenost u pripremi. Cicvara, servira se topla, uz kiselo mleko ili tanak sloj meda i oraha za desertnu varijantu, postaje ne samo obrok, već iskustvo putovanja kroz srpsku kulinarsku istoriju. Na taj način, ovo jelo ratnika i čobana, čuva deo našeg nematerijalnog kulturnog nasleđa.
Najjeftinija zimnica se pravi najbrže! Slasna ljutenica je pikantnija od ajvara, a možda već imate sve što vam treba
Ljutenica od šargarepe je tradicionalni, domaći namaz ili umak koji se sve češće vraća na naše trpeze, naročito kada želimo nešto brzo, zdravo i aromatično... a sprema se tako lako i od jeftinih sastojaka!
3 najlepša recepta za starinske (jeftine) oblande: Savršene za slavsku trpezu, a pun pleh košta samo 500 dinara
Jedan od najomiljenijih kolača među starijima svakako je oblanda, a ako je ovako napravite sigurno će vas vratiti nekoliko decenija u prošlost
KOLAČ KOJI SE ČUVA DVE NEDELJE: Zaboravljeni posni recept sa orasima naših baka, tajna mirisa i mekoće
U vremenima dugih postova, srpska trpeza je bila puna domišljatih recepata. Otkrivamo tajnu "Bakine torte" – izuzetno bogatog, ali potpuno posnog kolača koji se pravi bez jaja i mleka. Ovaj kolač, premazan medom i orasima, ostaje mekan i svež danima, zbog čega je bio idealna zimska poslastica za slavlja.
Srpkinje će biti oduševljene ovim starinskim receptom: Orasnice kakve smo jeli samo kod bake, pravo savršenstvo
Bilo da ih pravite za praznike, porodične okupljanja ili jednostavno za uživanje uz kafu orašnice su pravi izbor koji će osvojiti sve.
Ko proba pitu s makom po receptu Suzane Mančić neće se pokajati: Bolja je od svake štrudle, osvaja ukusom i mirisom
Recept za ovu ukusnu poslasticu kojoj malo ko može odoleti.
Komentari(0)