Iako је potekao iz skromne patrijarhalne sredine, divili su mu se Braća Grim, Gete, Jernej Kopitar i mnogi drugi.
Bio je jezički i pravopisni reformator, tvorac novog pravopisa i književnog jezika, a iznad svega bio je samouk.
Iz rodnog Tršića, preko Beograda - Vuk je stigao u Beč gde upoznaje dvorskog cenzora, Slovenca Jerneja Kopitara, uz čiju pomoć i savete počinje da skuplja srpske narodne pesme i da radi na gramatici narodnog jezika.
Godina Vukove pobede je 1847. jer su tada objavljena na narodnom jeziku dela Đure Daničića „Rat za srpski jezik“, „Pesme“ Branka Radičevića, Njegošev „Gorski vijenac“ i Vukov prevod Novog zaveta.
Preminuo je u Beču, 7. februara 1864. godine, a četiri godine nakon toga, Vukov jezik je priznat za zvanični književni jezik.
Izvor: Viasat History
Komentari (0)