NAJOMILJENIJI PRAZNIK U JUGOSLAVIJI 22. decembar bitan dan i u Karađorđevoj Srbiji
22. decembar se u SFRJ slavio kao Dan armije.
22. decembar se u SFRJ slavio kao Dan armije.
Govorio je svima – nemojte se prejedati i nemojte žuriti na onaj svet.
Samo sa željom i ljubavlju prema ljudima, bez pomoći Gorske službe spasavanja spasiti 17-oro zavejanih na planini Maljen, šta reći a ne istaći divljenje prema ovakvom podvigu.
Jedan od retkih hrabrih ljudi koji je život pod svetlima velegrada zamenio životom u prirodi, i koji je konačno počeo da živi "svoj san", jeste Miodrag Mile Nedić, rođeni Beograđanin koga je, kako sam kaže, opio rudnički vazduh i "rudnički šmek".
Na mestu nekadašnje Stambol kapije, koja je srušena napravljen je prostran trg, koji će dobiti ime po Narodnom pozorištu, Pozorišni trg.
Slavski kolač je simbol slavske trpeze.
Stigao je na Balkan sa legijama Aleksandra Velikog, gde se i zadržao.
Vila je tip mitskog bića ili legendarnog stvorenja u evropskom folkloru (a posebno keltskom, slovenskom, germanskom, engleskom, i francuskom folkloru), forma duha, često opisana kao metafička, natprirodna ili vanprirodna
Ovaj tekst je ispravljen.
Bio je ugledni trgovac rakijom, otac šestoro dece i hrabri borac prvoj liniji fronta u okolini Soluna.
Videvši nameru njenog oca Ajša je stala u zaštitu svoje ljubavi i tako izgubila život. Stojan je potom oduzeo svoj život, ne želeći da živi bez svoje drage.
Univerzitetski ili kako se još naziva Studentski i Akademski nalazi se u samom centru Beograda, prekoputa Kapetan Mišinog zdanja.
Zgrada u osnovi pripada tipu moravske kuće sa primesama orijentalnog stila. Kuća je spratna, lomljenim kamenom zidana zgrada, pokrivena ćeramidom.
Imena srpskih toponima vezana su za legende, svece, vladare i anegdote stanovnika. Ovo su neki od najzanimljivijih priča kako su srpski gradovi dobili imena koja nose danas.
Kao i u svakom globalnom događaju, o kom priča cela planeta i u napadima na Njujork i Vašington 11. septembra 2001. godine, bilo je Srba i to ne samo onih koji su to svojim očima posmatrali, već, na žalost i onih koji su stradali.
Od 1881. u zgradi konaka bila je smeštena gimnazija, a nakon toga i zgrada opštine, da bi 1960. godine u istoj bio osnovan Narodni muzej.
„I neće proći mnogo vremena pa će i tamo iščeznuti čokanji i pečenje s panja, a zacariće vermuti i oranžade sa slamčicom… I tada će se izbrisati i poslednji trag života staroga Beograda…“