VLADIKA KOJI JE PREŽIVEO NEMAČKI LOGOR ZA SRBE JE ZNAČAJAN KOLIKO I SVETI SAVA: Ko je bio vladika Nikolaj Velimirović?
Onaj momenat kada su čuli da je preminuo vladika Nikolaj Velimirović, narod je odmah počeo da mu se moli kao svecu
Vladika Nikolaj Velimirović rođen 1881. godine, u selu Lelić nedaleko od Valjeva. Njegovi roditelji, Dragomir i Katarina imali su devetoro dece od kojih su preživela samo dvojica sinova Nikolaj i Dušan, da bi i Dušan poginuo 1914. godine, a Nikolaj se zamonašio.
Njegov otac Dragomir bio je retko pismen seljak koji je sina, kao slabašno i nejako dete, usmerio ka obrazovanju. Njegova majka Katarina se kasnije zamonašila i preuzela ime Ekatarina.
Upravo je njegova majka insistirala na tome da se Nikola preda veri i Bogu. Nikola je u osnovnu školu išao u manastir Ćelije u kojem je i živeo, a roditelje je viđao samo vikendom.
Možda vas zanima:
Crkva i pravoslavni vernici danas slave svetog SVEŠTENOMUČENIKA ANTIPA: Izgovorite sledeću molitvu
I tu posle njih življaše Antipa „kao svetlost posred tame, kao ruža posred trnja, kao zlato posred blata”
SLAVIMO SVETE MUČENIKE AGATOPODA I TEODULA: Odbili da se odreknu Hrista, uzviknuli OVE reči i otišli u smrt
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas slave svete mučenike Agatopoda i Teodula.
Možda vas zanima:
Crkva i pravoslavni vernici danas slave svetog SVEŠTENOMUČENIKA ANTIPA: Izgovorite sledeću molitvu
I tu posle njih življaše Antipa „kao svetlost posred tame, kao ruža posred trnja, kao zlato posred blata”
SLAVIMO SVETE MUČENIKE AGATOPODA I TEODULA: Odbili da se odreknu Hrista, uzviknuli OVE reči i otišli u smrt
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas slave svete mučenike Agatopoda i Teodula.
Možda vas zanima:
Crkva i pravoslavni vernici danas slave svetog SVEŠTENOMUČENIKA ANTIPA: Izgovorite sledeću molitvu
I tu posle njih življaše Antipa „kao svetlost posred tame, kao ruža posred trnja, kao zlato posred blata”
SLAVIMO SVETE MUČENIKE AGATOPODA I TEODULA: Odbili da se odreknu Hrista, uzviknuli OVE reči i otišli u smrt
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas slave svete mučenike Agatopoda i Teodula.
Ćelijski učitelj, Mihailo Stuparević, uočio je Nikolinu revnost i darovitost, pa je po završenoj osnovnoj školi, savetovao ocu Dragomiru da Nikolu pošalje na dalje školovanje. Nikola upisuje valjevsku gimnaziju, a potom i Bogosloviju na fakultetu u Beogradu.
Posle završene bogoslovije, Nikolaj je postavljen za učitelja u selu Dračiću nedaleko od Valjeva, na putu za Kosjerić. Tu se upoznao i sprijateljio sa sveštenikom Stevom Popovićem, emigrantom iz Crne Gore. Sa njim je odlazio na razne sveštene obrede u selo gde je upoznao duhovni život srpskog sela i seljaka. Letnje raspuste je provodio u Boki na lečenju. U to vreme, Nikola je već uveliko ovladao veštinom pisanja i besedništva. Pored pisanja i saradnje u “Hrišćanskom vesniku”, pisao je i u drugim crkvenim i svetovnim časopisima i novinama. Kao učitelj u Dračiću napisao je jedan pozorišni komad koji je izvođen u valjevskom pozorištu. Nažalost to delo je izgubljeno. Posle kratkog učiteljovanja u Dračiću postavljen je odlukom ministra prosvete Srbije za upravnika škole u Donjim Leskovcima. No učiteljska služba nije bila cilj mladog Nikole.
Dva doktorata
Neposredno posle završetka bogoslovije, kao odličnom i darovitom učeniku, nuđeno mu je da ide na studije u Rusiju. On je pošto-poto hteo na Zapad. Nije mogao odmah dobiti stipendiju. Rešio je da čeka. I jednog dana stigla je odluka ministra prosvete da se Nikoli obezbeđuje stipendija za nastavak studija na starokatoličkom fakultetu u Bernu u Švajcarskoj. Želja je bila ispunjena. Nikola je spakovao kofere i otputovao u Švajcarsku.
U Bernu je Nikola prvi put dobio potrebne uslove za učenje i studiranje. Imao je državnu stipendiju koja mu je obezbeđivala pristojan život. Sa fotografija iz tog doba vidi se je on već tada postao uglađeni i lepo odeveni evropski student i gospodin. Dobro je naučio nemački jezik i pored svog matičnog fakulteta u Bernu odlazio je da sluša predavanja na drugim fakultetima širom Švajcarske i Nemačke.Ostajao je čitave semestre na poznatim fakultetima slušajući čuvene profesore teologije i filosofije. Po završenom fakultetu prijavio je doktorsku tezu i doktorirao na temu: “Vara u Vaskrsenje Hristovo kao osnovna dogma Apostolske Crkve”.
Iz Švajcarske, Nikola se vraća u Beograd, sa namerom da studije nastavi na Oksfordu u Engleskoj. Nije odmah dobio stipendiju, ali on otputuje u Englesku. Verovatno intervencijo i vezama prote Ilića, ubrzo mu je dodeljena stipendija. Bez velikih teškoća Nikola nauči engleski jezik i završi filozofski fakiltet u Oksfordu i doktorira iz filosofije na temu: “Filosofija Berklija ”. Ovu temu je branio na francuskom jeziku u Ženevi. I tako sa dva doktorata i perfektnim znanjem tri glavna evropska jezika, Nikola se vraća u Beograd.
U Beogradu nije dočekan sa oduševljenjem. Mala balkanska sredina dočekala ga je sa zavišću a crkveni ljudi su zazirali od njega zbog toga što se školovao u rimokatoličkoj Evropi. Ni jedna diploma nije mu priznata, navodno zbog toga što nije imao završenu punu gimnaziju. I on, sa završena dva fakulteta i položena dva doktorata na dva najznamenitija evropska univerziteta vraća se u srednju školu i polaže sedmi i osmi razred u Drugoj beogradskoj gimnaziji. Posle toga je postavljen za suplenta Beogradske bogoslovije kao svršeni student filosofije. Predavao je svetovne predmete i jezike.
Monašenje
Tek što je počeo predavanja u bogosloviji, Nikola se ponovo razboleo. Bolovao je dugo i teško. U bolnici se zavetuje, da će, ukoliko preživi, primiti monaški čin i celog sebe staviti na službu srpskoj crkvi i svome narodu. I čim je izašao iz bolnice, odlazi u manastir Rakovicu, nadomak Beograda, i tu 20. decembra 1909 godine prima monaški čin, dodavši svome svetovnom imenu samo jedno slovo “j”. Dobio je monaško ime – Nikolaj.
Odmah posle monašenja, na predlog tadašnjeg Mitropolita Srbije Dimitrija, mladi jeromonah Nikolaj odlazi na studije u pravoslavnu Rusiju na čuvenu Duhovnu akademiju u Petrograd. Da se “opravoslavi”, kako je govorio Mitropolit. Kada je stigao u Petrograd, Nikolaj se upiše na Akademiju kao svršeni beogradski bogoslov ne pominjući svršene fakultete i doktorske titule, niti pokazujući pismo i preporuku Mitropolita Dimitrija koje je ovaj uputio petrogradskom Mitropolitu da se Nikolaju nađe pri ruci. Nikolaj je slušao predavanja i ostao potpino nepoznat među studentima sve do prvog učešća u diskusiji na jednoj od brojnih književno – duhovnih večeri koje su redovno održavane na Akademiji. Svojim znanjem, govorničkim darom i talentom zadivio je profesore i studente, a posebno petrogradskog Mitropolita, koji odmah od ruske vlade za Nikolaja izdejstvuje besplatnu voznu kartu za putovanje po celoj Rusiji. I Nikolaj tako krene u obilazak velike ruske zemlje i njenih svetinja. Neposredno je upoznao široku i duboku pravoslavnu slovensku dušu.
Iz Petrograda, Nikolaj se vraća u Beogradsku bogosloviju. Međutim, školska učionica je bila pretesna za njega. On počinje seriju svojih propovedi po beogradskim crkvama. Po tematici i načinu proiznošenja one su bile prvorazredni duhovni i kulturni događaji u Beogradu. Uzimao je teme iz života sa originalnom obradom: “Lagano korača Hristos”, “O mislima u ogledalu”, “Čija je zemlja”, “O omladinskom pesimizmu”, i dr. Istovremeno počinje objavljivati svoja pisana dela: “Religija Njegoševa”, “Besede pod Gorom”, “Iznad greha i smrti” i dr. Njegove propovedi i knjige zatalasale su našu crkvenu i kulturnu javnost i postale prvorazredna duhovna i kulturna senzacija. Brzo je postao poznat širom srpskih zemalja.
Godine 1912. Nikolaj je pozvan u Sarajevo na proslavu desetogodišnjice srpskog kulturnog društva “Prosveta”. Došao je u centar Herceg Bosne sa glasom proslavljenog propovednika. Dočekala ga je prepuna crkva i porta svega onoga što je Bosna i Hercegovina imala srpskog i kulturnog. Propoved je počeo rečima: “Dolazim iz Srbije, tog ostrva slobode, da vama, našoj braći u ropstvu, donesem pozdrave Beograda ”. Pozdravljen je ovacijama. Posebno je oduševio bosansko-hercegovačku omladinu i članove “Mlade Bosne”, koji će se 1914. godine, uoči sarajevskog atentata, na grobu Bogdana Žerajića i nad Nikolajevim “Besedama pod Gorom” kao nad Jevanđeljem Hristovim, zakleti na vernost i istrajnost. U Sarajevu se Nikolaj tada upoznao sa najviđenijim predstavnicima tamošnjih porobljenih Srba: Dučićem, Šantićem, Ćorovićem, Grđićem, Ljubibratićem i drugima. To je bilo vreme austrijske aneksije Bosne i Hercegovine, pa je Nikolaj obrnuvši čitavu stvar izgovorio reči koje su ušle u legendu: “Svojom velikom ljubavlju i velikim srcem, Vi, Srbi Bosanci, anektirali ste Srbiju Bosni”. Austrijske vlasti su ga na povratku u Beograd nekoliko dana zadržale na pretresu u Zemunu. Sledeće godine nisu mu dozvolile da poseti Zagreb o proslavi godišnjice Njegoša, piše Stil.
NEMA VIŠE CICVARIĆA Svi ste čuli za čuvenu pesmu, EVO ko su ZAPRAVO BILI vladari muzičke scene MALOG PARIZA
Šabac je nekada bio poznat po kafanskoj muzici, a skoro da nije bilo čoveka koji nije čuo za muzičku porodicu Cicvarić iz šabačke Male. Bili su neizbežni na slavama, svadbama, proševinama. Nekada su svirali i dan i noć.
Slavimo Lazarevu subotu! Praznik kome se deca posebno raduju: Na Vrbicu obavezno ispoštujte ove običaje
Vernici Srpske pravoslavne crkve danas slave Lazarevu subotu ili Vrbicu, praznik posvećen vaskrsenju pravednog Lazara iz Vitinije koga je Isus Hristos, prema predanju, vaskrsao iz mrtvih.
PRAVO BLAGO KOJE TREBA POSETITI Jedinstvena crkva brvnara krije NEPROCENJIVE ruske IKONE, a nalazi se ovde
- Prvobitan krov brvnare je sačuvan, samo je preko šindre dodat lim. Prorezi na hramu, puškarnice pokazuju da je postojao način da se od turske vojske na vreme odbrani i tada su u hramu ostajali nahrabriji Srbi koji su svojim životima branili veru, kaže za RINU jerej Jovan Sekulić, paroh orovički.
OVAKO SE PARTIJALO 60-TIH U BEOGRADU: Bilo je alkohola, onaj ko dođe sa novom pločom je bio heroj! (FOTO)
Ko najbolje razume vašu želju da odete na žurku, izlazite do kasno i zabavljate se sa društvom? Ko je osoba koja najviše voli da sluša dok joj pričate kako je bilo u provodu i uvek vam tutne koji dinar u džep „za piće“? Naravno baka. A da li ste se zapitali zašto je tako?
Danas se slavi SVETI VASILIJE ISPOVEDNIK: Uradite DVE stvari za oprost grehova
Pravoslavni vernici i Srpska pravoslavna crkva danas obeželavaju dan posvećen Prepodobnom Vasiliju Ispovedniku
Komentari(0)