BEOGRADSKO ČETVOROJEVANĐELJE Nije nastala pod okriljem crkve, svaki primerak je drugačiji i svedoči o srednjovekovnom Beogradu
Knjiga poznata kao „Beogradsko četvorojevanđelje“, koja predstavlja dragocen izvor za upoznavanje prilika u Beogradu sredinom XVI veka, je prva knjiga štampana u Beogradu, i to 17. avgusta 1552. godine. Zanimljivo je da je svaki sačuvani primerak knjige drugačiji.
Knjigu je krupnim ćiriličnim slovima štampao Trojan Gundulić, član Dubrovačke kolonije u Beogradu, u štampariji koju je osnovao knez Radiša Dmitrović.
Zove se još i Četvoroblagovestije. Sadrži četiri kanonska jevanđelja.
Crtana slova su ukrašena stilizovanim listićima ili iskićena belim lozicama. Tip slova i inicijala preuzet je iz starih srpskih rukopisnih knjiga (uticaj srednjovekovnog sopoćanskog slikarstva).
Knjiga je ukrašena bogatim ornamentima urađenim u kuvanom drvetu orahovine.
Četvorojevanđelje sadrži osam velikih ornamenata i 392 inicijala. Uglovi i spoljne strane isprepletani su belim šarama.
Knjiga „Beogradsko četvorojevanđelje“ spada u najbolja ostvarenja starog srpskog štamparstva.
Ova knjiga bila je poslednje izdanje štampano za vreme Osmanske vlasti u Srbiji, a Beograd jedini grad na Balkanskom poluostrvu koji je u 16. veku imao štampariju u kojoj su stvarane knjige na srpskoslovenskom jeziku.
Kraj 16. veka obeležen je restriktivnom politikom sultana Selima Drugog i doneo je gušenje daljih pokušaja da se štamparska delatnost koliko-toliko sačuva. Ovakvo stanje potrajalo je naredna dva stoleća, sve do obnove štamparstva godine 1831.
Svojom starinom, sadržinom teksta, jezikom, tipografskim i estetskim osobenostima Beogradsko Četvorojevanđelje predstavlja svojevrsni spomenik srpske kulture i pismenosti. Knjiga je zaštićena zakonom kao kulturna baština od izuzetnog značaja.
Poslednja dva lista sadrže pogovor koji donosi uvid o osobenostima života srednjovekovnog Beograda i predstavlja autentično svedočanstvo vremena u kom je nastalo.
Iako je imala bogoslužbenu ulogu, knjiga nije nastala pod okriljem crkve. U to vreme crkva je, usled materijalnih okolnosti, davala prednost prepisivačkom radu. Izlivanje slova i štampanje bilo je skup posao.
Zanimljivo je da je svaki sačuvani primerak knjige drugačiji.
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
BONUS VIDEO:
KAKO JE KiM DOBILO IME? Naziv koriste samo Srbi
Kosovo i Metohija veoma su značajan deo srpske istorije i tradicije, ali retki su oni koji znaju kako je tako važno podneblje našeg postanka i identiteta dobilo ime. Obe reči u nazivu naše južne pokrajine imaju različito poreklo i veliku simboliku.
"Zlatna nit" Pirotskog ćilima: Umiruća umetnost koju treba očuvati
Pirotski ćilim, čuven po svojim živopisnim bojama i jedinstvenim šarama, jedan je od najprepoznatljivijih simbola srpske kulturne baštine. Ova tradicionalna umetnost izrade ćilima, koja se prenosi s kolena na koleno, suočava se sa izazovima modernog vremena.
EVO ŠTA TREBA URADITI ČIM SE DOĐE NA GROBLJE: Srbi nisu ni svesni KARDINALNE GREŠKE i da se svaki put OGREŠE O POKOJNIKE
Mnogi ne znaju šta treba prvo uraditi kad se dođe na groblje, te često prave greške.
PODIZAO MANASTIRE, POMAGAO BOLESNIMA I SIROMAŠNIMA:Sve što je imao dao je Srbiji,a njegovog imena se danas malo ko seća!
Sima Igumanov zapamćen je kao veliki srpski dobrotvor...
PREDVIDEO TAČAN SAT SVOJE SMRTI: Laza Lazarević izdahnuo na neverovatan način
Laza Lazarević, poznati srpski pisac i lekar, ostavio je neizbrisiv trag u srpskoj književnosti i medicini. NJegov životni put i književni rad predstavljaju zanimljivu priču o talentu, predanosti i ličnoj tragediji.
Komentari(0)