Selo se prostire s obe strane reke Tucanjštice, čiji naziv dodatno podgreva humoristične asocijacije, ali je zapravo ključan za život u ovom kraju. Pored reke se nalazi uska aluvijalna ravan, koja se u donjem toku proširuje u Tucanjske luke, omogućavajući bogatu poljoprivredu i voćarstvo. Glavni deo sela smešten je na blagoj levoj strani doline, dok je desna strmija i nepovoljnija za naselja.

Ako nešto krasi Tucanje, osim neobičnog imena, to su izvori vode koji su rasuti širom sela. Najpoznatiji su Toplik (vrelo), Studenac, Dratorat i Mušmula u Babljači.

Osim toga, reka Tucanjštica nije tu samo da izaziva osmeh, ona se koristi za navodnjavanje i pojilo za stoku, a na njoj su smeštene i dve tradicionalne vodenice.

Dok bi neko mislio da u Tucanju svi samo sede i smeju se imenu svog sela, realnost je drugačija. Ovo mesto je pravo blago za poljoprivrednike.

Plodne njive i livade prostiru se duž reke, u predelima poznatim kao Mahala, Blato, Luke, Močila i Pajkovo kućište. Okolna brda, obrasla šumama, omogućavaju stočarstvo, a guste šume nude bogatstvo prirodnih resursa. 

Bez obzira na prvobitni šok koji naziv sela može izazvati, Tucanje je mnogo više od same igre reči. Ovo selo je primer kako humor i prirodna lepota mogu ići ruku pod ruku, stvarajući mesto koje svojim gostima nudi i osmeh i divljenje.

Stanovnici Tucanja znaju da se od imena ne može pobeći, ali umesto da se kriju u "mišjoj rupi“, oni s ponosom ističu svoje selo – jer kad jednom dođete, shvatićete da je Tucanje pravo bogatstvo Bihora!

(Sandzaklive)