Zavera i atentat u Marseju: Poslednje reči kralja Aleksandra i poruka svom narodu (VIDEO)
Zašto glavni krivci, podstrekači i oni koji su atentat planirali i pomogli njegovo izvođenje, nisu imenovani

Atentat koji su na njega u Marseju izvršili teroristi iz redova probugarskih Makedonaca i Hrvata snažan je pečat evropske istorije prve polovine XX veka, o čemu možda najbolje svedoči njegov veliki spomenik u Parizu.
Pa ipak, postoji tužan, ali sa istorijskog stanovišta zanimljiv detalj vezan za Aleksandra I i njegovu pogibiju o kom se kod nas ne govori.
Prema, složićemo se, relevantnom svedočenju njegovog mlađeg sina, princa Tomislava, iznetom u njegovim memoarima, kralj je u trenutku ubistva bolovao od karcinoma i lekari su mu davali oko šest meseci života.
“Malo se zna o tome da je moj otac bio teško oboleo. Mama mi je kasnije pričala da je imao rak i da su mu lekari predvideli još šest meseci života. Kada je ubijen, patološki nalaz je potvrdio da je dijagnoza bila tačna. Bio je težak samo pedeset kilograma kada je otišao u Marsej”, navodi princ Tomislav u svojim memoarima.
Za kraljevu bolest su znali samo članovi porodice i lekari.
Princ Tomislav navodi da je kraljevo obezbeđenje došlo do informacije iz neposrednog okruženja Ante Pavelića da se atentat priprema, ali da je kralj odbio da stavi pancirni prsluk.
“Ne znam šta je prava istina o atentatu. Mnogo toga tu nije jasno. Kao ni to zašto je obustavljena sudska istraga. A posebno zašto glavni krivci, podstrekači i oni koji su atentat planirali i pomogli njegovo izvođenje, nisu imenovani”, napisao je princ Tomislav, uz napomenu da mu je čudno zašto se nije tragalo makar po navodima dr Ivana Subotića, autora članka “O zaveri protiv života kralja Aleksandra”.
Za kraljeve poslednje reči, “Čuvajte mi Jugoslaviju”, princ Tomislav na istom mestu navodi da je to nesumnjivo bila njegova misao, ideja vodilja, ali ne veruje da ju je u tom trenutku izgovorio. Priču o navodno poslednjim kraljevim rečima u Jugoslaviju je doneo Bogoljub Jeftić koji je, kako princ Tomislav navodi, bio u četvrtom automobilu iza kraljevog, a kralj je praktično ubijen na licu mesta.
Iz navoda princa Tomislava proizilazi da je Aleksandar I bio duboko posvećen poslovima obezbeđenja nove države u novonastalim okolnostima u Evropi. Samo tako se može objasniti pomorski put teško bolesnog čoveka u daleku, ali još uvek važnu prijateljsku zemlju i plan da kasnije, dok je vreme, poseti i London.
Kada je odnos Aleksandra I Karađorđevića prema ličnom zdravlju i dužnostima u pitanju, vredi se setiti njegove operacije na severu Albanije, prilikom povlačenja Srpske vojske. On je sa viteškim prezirom odbio ideju da bude evakuisan u Italiju i odvojen od svojih trupa koje su još uvek bile u teškom položaju. Naložio je da se složen hirurški zahvat izvede praktično u terenskim uslovima, u srpskoj izbegličkoj masi.
Imajući sve to u vidu, čini se da je Aleksandru I, ako u obzir uzmemo svedočenje njegovog mlađeg sina, bilo prihvatljivije da pogine kao vojnik, nego da umre u postelji.
Razume se, ovo je publicističko viđenje postrojenih činjenica, a istoričari bi trebalo da bace više svetla na bolest i okolnosti poslednjih meseci kralja Aleksandra I Karađorđevića
(Nedeljnik)

ODMAH BACITE: Evo zašto ne treba da se čuva karton od jaja
Takođe, uvek dobro operite ruke nakon rukovanja jajima i ambalažom.

Znate li koliko vaš pas ima LJUDSKIH GODINA? - Izračunajte
U slučaju da imate psa za kućnog ljubimca, sigurno ste čuli za pravilo da je jedna pseća godina jednaka sedam ljudskih godina. Međutim, pokazalo se da je takav način obračuna pogrešan.

MNOGI NE ZNAJU: Koliko je visok Avalski toranj?
Mnogi ne znaju koliko je tačno visok Ajfelov toranj

Ljudi koji imaju ovu krvnu grupu zaista su posebni, njihove „moći“ nema niko
Krvna grupa može otkriti mnoge zanimljivosti o vašoj ličnosti, kao i zdravlju

Da li su kućni ljubimci postali ‘nova deca’? Ovo je jedina prava istina iza trenda koji je zapalio sve žive
U savremenom društvu, sve više pojedinaca i parova odlučuje da svoj emotivni i roditeljski potencijal ne usmeri ka deci – već ka kućnim ljubimcima. Psi, mačke, pa čak i papagaji i kunići dobijaju tretman koji je do pre samo nekoliko decenija bio rezervisan isključivo za ljudsku decu: slave rođendane, nose odeću, imaju svoje profile na društvenim mrežama i putuju na more.
Komentari(0)